BOŽIĆNA BAJKA

Pripreme za Božić kod većine vjernika izazivaju mahnitu, ove godine možda malo recesijski obojenu kupovinu bakalara, raznovrsne peradi, pajceka i ostalih delicija koje se nakon konzumacije moraju obilno zaliti dobrom kapljicom i na kraju zapečatiti gomilom pirotehnike. Ne treba zanemariti ni svjesno ili nesvjesno sudjelovanje u uništavanju tisuća borova i jela koje će samo desetak dana kasnije završiti u kontejnerima za smeće, umjesto da budu vraćeni u njihova, ionako već devastirana prirodna staništa.
Puno manji broj vjernika dan Isusova rođenja provesti će u duhovnom promišljanju tog događaja i pravog značenja dolaska Mesije te pokušajima da, vođeni Isusovim naukom, od sebe naprave poštenije, humanije i bolje osobe. Zasigurno najmanji, gotovo zanemarivi dio vjerničkog stada Božić će obilježiti kao tradiciju, nešto što su naslijedili od svojih djedova, baka i roditelja, znajući da u Isusovu rođenju 25. prosinca nema ni trunke istine.
Crkva nas, naime, već stoljećima uči stvarima koje racionalno razmišljajući vjernik ni uz najbolju volju ne može prihvatiti kao stvarne i realne. Kršćanstvo i Crkva kao institucija većinu su poganskih, drevnih i tuđih običaja uzeli kao svoju nedodirljivu istinu, pa tako i rođenje Isusovo 25. prosinca. Zanimljivo je, toga su dana osim Isusa – također od Djevice – rođeni pretkršćanski bog Mitra, hindusko božanstvo Krishna, grčki bog Dioniz, koji je vodu pretvarao u vino, a tu su i još neka božanstva kao Oziris i Adonis te bog sunca Sol. Osim toga, 25. prosinac je početak zimskog solsticija, a obilježavao se i kao praznik nazvan Natalis Invictus, kojega su slavili štovatelji drevnog sirijskog kulta Sol Invictus, čiji je pripadnik bio i službeni utemeljitelj kršćanstva Konstantin Veliki.
Osim za proslavu Isusova rođenja, Božić je idealno vrijeme za pogledati zaista odličan film Isus iz Nazareta, koji prikazuje Isusov život upravo onako kako ga tumači i Crkva, koja međutim ne uvažava povijesno utemeljenu činjenicu da se Isusa nikako ne može nazivati osobom iz Nazareta jednostavno zato što Nazaret u biblijsko vrijeme uopće nije postojao. Teško je, naime, povjerovati da poslovično pedantni Rimljani, koji su vrlo temeljito bilježili sve što se događalo u Rimskom Carstvu, zaborave spomenuti nastanak čitavog jednog grada.
Bajka se uglavnom definira kao djelo sa fantastičnim i čudesnim motivima i likovima, pa upravo tako i izgleda crkveni prikaz Isusovog rođenja, kao motiv za idiličnu biblijsku sličicu, a ne na činjenicama utemeljen povijesni podatak. Ova božićna bajka stvarna je samo onima koji slijepo vjeruju u ono što propovijeda Crkva, dok manjinu koja vjeru shvaća kao nadu u bolje sutra i štuje Isusa kojemu se i sami, bez posredništva pape, kardinala, biskupa i ostalog svećenstva uvijek mogu uteći, ne impresionira iz razloga što za nju nema nikakvih relevantnih dokaza.
Zato svima želim sretan Božić pun blagostanja, ljubavi i nadasve prosvjetljenja, dok će čestitka povodom Isusova rođenja morati pričekati najmanje do ožujka.

ANĐELI I DEMONI

Gledati saborsku raspravu o povjerenju ministru Božidaru Kalmeti bilo je déjà vu deklamiranja o bivšim političkim figurama Berislavu Rončeviću i Damiru Polančecu. Obojica su za vrijeme raspravljanja o njihovim propustima prikazivani „anđelima“, da bi nešto kasnije, kada se afere u koje su posredno ili neposredno bili uključeni više nisu mogle sakriti nikakvim hadezeovskim trikovima, spušteni na razinu starih kanti koje više nitko ne treba. Postali su „demoni“ koji narušavaju besprijekoran ugled vladajuće stranke i njenu beskompromisnu borbu protiv korupcije, kriminala i svega što je Hrvatsku dovelo do banane. Kalmeti je povjerenje izglasano, baš kao i gore navedenima, pa sada treba samo čekati koliko dugo će premijerka Pokos ili Kosor trebati vremena da aktualnog ministra degažira u status bivšeg. Poznato je da HDZ svoje zadrte stavove mijenja isto onoliko često koliko i Duško Lokin svoju frizuru, a tek kada voda dođe ne do grla nego preko glave, onda se među njihovim vodstvom dogodi iznenadno prosvjetljenje, pa shvate kako nulta stopa tolerancije prema korupciji ne tolerira nekoga u čijem je resoru koruptivno ponašanje postalo narodni običaj. Pobrojati sve afere stvorene u Kalmetinom ministarstvu posljednjih nekoliko godina nemoguća je misija, ali HDZ-ove perjanice i dalje čvrsto žive u uvjerenju kako siroti Božo nije imao pojma o ničemu, što samo po sebi implicira kopačku u donji dio leđa, jer za koga vraga ubire plaću ako ne zna što mu se zbiva praktički pred nosom.
Kada je odlučio smijeniti kompletnu HAC-ovu vrhušku, Kalmeta je objasnio da razlog nije kriminal potpomognut korupciji sklonim pojedincima nego loša klima, pa su nedugo nakon toga grupno završili u Remetincu ne zato što su radili gluposti nego valjda zbog crne rupe u atmosferi.
Ipak, vrhunac predstave u Saboru režiran je od strane nekoliko vladajućih zastupnika i anđela Božidara osobno. Prvo je Vladimir Šeks, kao da je zahtjev za ostavkom aktualnog ministra iznio nitko drugi nego drug Tito, rekao kako traženje odstupanja sa ministarske funkcije Božidara Kalmete podsjeća na atmosferu komunističkih kazamata. Nakon toga je drugi zastupnik stranke na vlasti govorniku SDP-a, koji se ipak preziva Jovanović, a ne Broz, poručio da nastupa kao najbolji komunistički isljednik, što dotični sigurno govori iz osobnog iskustva, jer je u vrijeme djelovanja spomenutih imao desetak godina, pa je valjda odmah nakon primanja u pionire bio izložen strašnoj torturi od strane komunističkih isljedničkih hordi. Još se jedan lik iz reprezentacije vladajućih prisjetio svoje teške i sumorne prošlosti poručivši Jovanoviću da je to zapravo jedan staljinistički prijedlog, kao da je u Sabor stigao direktno iz sibirskog Gulaga te je iz prve ruke upoznat sa djelovanjem notornog Josifa Visarionoviča.
Najbolji vic ispričao je anđeo Kalmeta osobno kada je rekao kako bi mu svi trebali biti zahvalni što je upravo on otkrivao mnoge afere, sa posebnim naglaskom na one u HŽ-u, još jednom državnom poduzeću u kojemu već duže vrijeme također traju koruptivne igre bez granica.
Sveprisutna premijerka Jadranka na raspravi se nije ukazala, ali si je prije toga zabila fantastičan autogol priopćenjem kako Kalmeta nije ništa kriv i da ne može i ne mora znati što se događa tamo gdje bi on trebao biti glavni. Po toj logici svi ministri imaju svoja prava i povlastice, ali odgovornosti nema nitko. Božidar Anđelko Kalmeta za sada je eskivirao smjenu, ali poznavajući metodologiju vladajuće vrhuške zasigurno će biti maknut u dogledno vrijeme. Hoće li ga smijeniti premijerka Kosor ili premijerka Pokos, ili možda obje, sasvim je svejedno. Važno je samo da vodeće političke strukture ove zemlje konačno prestanu živjeti u blaženom neznanju i još za to neznanje primati ministarske plaće.