MALO VITRA U VLADI

Gospođa premijerka navodno je rekonstruirala Vladu RH smijenivši tri ministra i jednu ministricu za koje, osim financijaša Šukera, uopće sada nije bila potrebna smjena, a s obzirom na neke druge likove koji su iz tog društva trebali već odavno odletjeti. Vjerojatno je opravdano i izbacivanje Branka Vukelića, ali on također spada u skupinu onih za koje se davnih dana trebao pobrinuti Zavod za zapošljavanje, jer prošlo je već podosta vremena od padanja helikoptera, MIG-ova i gradnje mosta koji nikamo ne vodi, osim možda prema selu rečenog, sada bivšeg ministra obrane. Po tom se mostu, koji košta silnu lovušu, nitko nikada nije provezao, a po svemu sudeći niti neće, pa ni sam Vukelić, kojemu će to ostati valjda trajni spomenik na nesposobnost i glumatanje dobrotvora po lokalnoj seoskoj razini.
Božo Biškupić, dobroćudni djedica s Debanićevog brijega u Vrapču, najpoznatiji po tome što je bio osobni fotograf Ive Sanadera, također odlazi iako nije napravio apsolutno ništa – ni dobro ni loše. Njega će zamijeniti Jasen Mesić, a za one slabijeg pamćenja, to je lik koji se na prošlim izborima kandidirao za gradonačelnika Zagreba i trajao upravo toliko dugo koliko i predizborna kampanja za tu funkciju. Kakve veze tip ima s kulturom znaju samo dragi Bog na nebesima i Jadranka Kosor, također stacionirana na nekom oblaku s kojega ne vidi da ovaj njen pokušaj katarze pred hrvatskom javnošću s nekakvom rekonstrukcijom nitko normalan ne doživljava ozbiljno. Da je zaista nešto htjela rekonstruirati prvi bi se na popisu trebali naći Božidar Kalmeta i Darko Milinović, ali oni stoje „kano klisurine“, moćni i nedodirljivi. Ili još bolje, trebala je deinstalirati kompletnu garnituru ministara, počevši od sebe, te raspisati izvanredne izbore i priznati da nema snage, volje, a ni znanja spasiti Hrvatsku od neminovnog bankrota i sindroma Grčke. Međutim ne, ona smjenjuje Marinu Matulović – Dropulić kao da će šutiranje spomenute gospođe iz Vlade dekontaminirati okoliš od političkog otpada koji već godinama terorizira građane Hrvatske svojom demagogijom i nesposobnošću. Možda bi bilo pametnije da je bivšu ministricu Dropulić Jadranka postavila umjesto Šukera, jer ta žena barem zna kako zaraditi silnu lovu, pa bilo to i preko dionica Radićevog IGH.
Na kraju se nameće zaključak kako je sve to samo „malo vitra“ prema onome što ovoj zemlji stvarno treba, a to je uragan pete kategorije koji će pomesti i zauvijek otpuhati kompletnu garnituru političara što su Hrvatsku ne samo doveli na rub ponora, već je i doslovno strovalili u bezdan.

ALI BABA IVO I TISUĆE ASKETA

Da je Hrvatska nevjerojatna zemlja puna čuda znalo se već odavno, ali ovo što se posljednjih dana događa zaista spada u rubriku „Vjerovali ili ne“. Hajka, potjera, lociranje i na kraju uhićenje bivšeg predsjednika Vlade RH, Ive Sanadera, dobilo je obrise komične tragedije ili tragične komedije. Mediji su se iz minute u minutu natjecali tko će donijeti najnoviji podatak o dotičnom, pa je sve bilo puno izvanrednih vijesti, novih informacija, poziva punici i puncu, pa se iskreno čudim što mu i babu u Dugobabama nisu izvukli iz groba i pitali što misli o unukovim nepodopštinama.
Ipak, najveća količina političkog i ljudskog licemjerja stigla je iz stranke koju je Sanader praktički do jučer vodio, posebice od strane Andrije Hebranga – čovjeka koji po vlastitom priznanju rijetko govori istinu – te neuništivog Vladimira Šeksa, osobe koja sve živo u Hrvatskoj zna, ali ne zna za nikakve crne fondove niti silne milijune što je njegov bivši stranački šef izvlačio iz raznih državnih firmi. Hebrang bez imalo srama izjavljuje kako je HDZ skromna organizacija i to još asketska, pa se samo možemo nadati kako na svojim sastancima ne prakticiraju bičevanje uz nezaobilaznu mantru: „Nismo ništa krivi, nismo ništa znali, Ivo je pokupio lovu!“
Godinama se već u političkim oporbenim krugovima, ali i u hrvatskoj javnosti postavlja pitanje financiranja HDZ-ovih predizbornih kampanja, a oni uporno trube kako je sve transparentno i u redu, iako svi u ovoj zemlji znaju da nije tako. Ukoliko ta tema ikada dođe na red, vjerojatno će ispasti kako je Sanader barem jednom tjedno išao na bankomat kod Britanskog trga i dizao po milijunčić ili dva kuna, tek toliko da se nađe, ako bi se skužilo da netko ima plakat više od „skromne asketske organizacije“.
Ivo će na kraju biti kriv i za Rončevićeve kamione, jer spomenuti je i dalje uvaženi zastupnik u Saboru, pa za Polančecovu Podravku, neku bezveznu i užasno skupu studiju, reflektore na nekom seoskom igralištu u podravskim bespućima, Kirinove mućke, Barišićeve rizničarske eskapade i sve one nepodopštine koje su radili visokopozicionirani pripadnici stranke, inače zaposleni kao predsjednici ili članovi uprava državnih i javnih poduzeća, a koji danas defiliraju po Remetincu. Toliki broj ljudi iz redova HDZ-a uključen je u kriminalne i korupcijske afere kakve se ne pamte, a najviši dužnosnici te iste stranke sada prvi puta čuju za tako nešto. S obzirom da imam rođakinju zaposlenu u dječjem vrtiću, pokušati ću je nagovoriti da tu priču proda onoj maloj djeci, pa me baš zanima hoće li je klinci izbaciti kroz prozor uz konstataciju kako su čak i oni bajke već odavno prerasli.
Nakon ovog spektakla može se pretpostaviti da će HDZ uskoro financirati snimanje akcijskog filma pod radnim naslovom Ivina nemoguća misija ili Zagreb – Slovenija – Austrija – Njemačka - Amerika. Sanadera bi glumio Tom Cruise, koji iza sebe već ima iskustva sa četiri nemoguće misije, dok bi ostali članovi HDZ-a glumili sami sebe, iz jednostavnog razloga što im glumatanje jako dobro ide. Nakon što bi film doživio neviđeni uspjeh snimao bi se nastavak koji bi se zvao Idemo dalje – Jadrankina nemoguća misija, a premijera bi se organizirala upravo na dan izbora za Parlament 2011. godine. Narodu ove zemlje, kojemu je dosta beskrupulozne pljačke, mita, korupcije i skandala možda bi se najviše svidio treći nastavak koji bi imao naslov Kud` Ivo, tud` i mi!