Čitavo vrijeme predsjedničke kampanje u Hrvatskoj pokušavam se distancirati od spominjanja kandidata, ali to je postalo nemoguće onoga trenutka kada je na red došlo pitanje znanja odnosno neznanja stranih jezika kod onih koji pretendiraju zasjesti na Pantovčak. Od početnih dvanaest sada su ostala dvojica, od kojih niti jedan nije moj favorit, tako da nemam razloga nikome davati prednost ili biti protiv onog drugog.
Kada su svojevremeno još uvijek aktualnog predsjednika Stjepana Mesića upitali kojim se stranim jezikom služi, odgovorio je da se on nije kandidirao za prevoditelja pa da bi trebao znati strane jezike. Takvo poimanje stvari u ovom stoljeću ne samo da je zaostalo, nego implicira i lošu percepciju Hrvatske pri njenom pokušaju ulaska u Europsku uniju. Neće valjda ispasti da ni aktualni, a niti potencijalni hrvatski predsjednik nemaju pojma o osnovama najrasprostranjenijeg jezika na svijetu, što danas više nije stvar nekakvog prestiža, nego jednostavno nešto što se podrazumijeva i što već sedmogodišnjaci doživljavaju kao sasvim normalno.
Milan Bandić, zagrebački Batman, također ne smatra da je znanje jezika, u ovom slučaju engleskog, bitno za funkciju koju namjerava obnašati, što je zaista tragično, a još je tužnije što većina njegovih glasača to uopće ne smatra nedostatkom. Njima očito nije važno kako će glupo njihov odabranik izgledati kada neće znati pred strancima izgovoriti ni tko je, koga predstavlja i koja mu je funkcija, a da sa sobom ne mora vući bar dva prevoditelja. Jedan će, naime, prevoditi Bandićevu mješavinu hercegovačko-zagrebačkog govora na hrvatski, a onda će onaj drugi to sve prevoditi na engleski jezik, dajući do znanja svima kakvo jezično bogatstvo Hrvati zapravo posjeduju i kako se ponekad ni međusobno ne uspijevaju razumjeti.
Možda si je Stjepan Mesić prije deset godina i mogao dozvoliti reći kako mu strani jezik ne treba, jer se ne kandidira za prevoditelja, ali dva desetljeća mlađi Bandić u današnje vrijeme svoje neznanje i nepoznavanje osnova engleskog jezika ne može i ne smije opravdavati činjenicom kako se on kandidirao za hrvatskog predsjednika, a ne za englesku kraljicu... Kaj god!
