PITAJ BOGA

Kardinal Josip Bozanić obratio se gledateljicama i gledateljima raznih dalekovidnica u Hrvatskoj kako bi im čestitao uskrsnuće Isusa, događaj koji nitko nije vidio, o kojemu nema nikakvih zapisa svjedoka i koji je obavljen pod velom mračne noći te posvemašnjoj Božjoj konspiraciji. Naš se kardinal i sam pita: „Kako mrtvo tijelo ponovno može oživjeti?“ Odgovor na to pitanje, međutim ne daje, jer u realnom životu takva egzibicija još nikome nije uspjela. To je moguće samo u Bibliji, gdje sve vrvi uskrslim živim leševima, od Lazara na dalje, koji bauljaju Jeruzalemom i okolicom. Bozanić interesantno konstatira u nastavku svoje čestitke kako su i apostoli bili prestrašeni Isusovom uskrslom pojavom, jer taman kad su ga dostojno oplakali on se – valjda maskiran, jer ga uopće ne prepoznaju – pojavljuje pred njima. Svi se skupa čudom čude ovom nevjerojatnom i neočekivanom događaju iako im je gomilu puta naglasio kako će uskrsnuti tri dana nakon što ga razapnu. Senilni i sklerotični apostoli ne samo da Isusa ne poznaju nego su i ženama koje su ga vidjele ponovno živog u facu skresali da je uskrsnuće tlapnja. Kako onda, pita se svaki današnji slobodnomisleći vjernik sa imalo mozga koji još nije svjedočio da se netko vratio s one strane groba, prihvatiti za ozbiljno ovaj nadnaravni čin kad ni oni Isusu najbliži nisu vjerovali da je tako nešto moguće. Kardinal kaže: „Uskrsli Isus, dakle, temeljni je Božji odgovor na sva čovjekova pitanja!“ U prijevodu, nemojte pitati Bozanića, iako bi vam on po svom opisu posla na to trebao odgovoriti, nego se lijepo obratite uskrslom Isusu koji ima Božji odgovor na sve što vas zanima.
Slušajući dalje kardinalovu čestitku povodom Uskrsa čovjek mora iznad glave imati ogroman suncobran ili barem sunčane naočale, jer on stalno spominje blješteće Kristovo svjetlo koje će obasjati one što vjeruju u ponovni život svih sadašnjih i budućih mrtvaca, pa možemo samo zamisliti kakvu će to, recimo na Mirogoju, sveopću pomutnju i gužvu izazvati. Ipak, najbolji dio čestitke je rečenica: „Jer, da Krist nije uskrsnuo, Crkve ne bi bilo i naraštaji se svijeta nikad ne bi s tolikim žarom okupljali u Njegovo ime i u Njega vjerovali.“ Dakle, ako nema uskrsnuća, nema ni Crkve! Temelji institucije, koja više od tisućljeća i pol zaglupljuje generacije diljem svijeta uvjeravanjima da je njen glavni junak, prkoseći svim zakonima fizike hodao po vodi, da je sa par ribica uspio nahraniti tisuće muškaraca dok su prisutni žene i djeca ostali gladni, koji je ozdravljao bolesne, proizvodio zombije kao na tekućoj vrpci dižući mrtvace iz grobova, spašavao lokalne droce od kamenovanja i šetao okružen gomilom sljedbenika nepostojećim Nazaretom, počivaju na od nikoga viđenom i posvjedočenom uskrsnuću tog istog junaka. Prema tome možemo zaključiti da je Crkva nastala samo zato što je Isus odlučio prestati biti mrtav, iako bi - s obzirom na skandale koje su mnogi njezini pripadnici proizvodili kroz stoljeća, a rade ih i danas - bilo puno bolje da je uskrsli Krist ostao počivati u miru.