VELKAM TU KROEJŠA

U referencama gospođe premijerke Jadranke Kosor stoji da se služi engleskim i njemačkim jezikom, ali kad god se upusti u verbalnu komunikaciju na bilo čemu što nije hrvatski, u pravilu se katastrofalno osramoti.

Kada je prošlo ljeto na naplatnim kućicama u Lučkom dijelila letke i vehementno mahala stranim gostima u svrhu promicanja hrvatskog turizma, obratila se jednoj mađarskoj obitelji pravim Tarzanskim izgovorom engleskog jezika, pa ih informirala: „Aj voz d dej aftr jestrdej in Hangari“, čime je vjerojatno mislila na prekjučer, ali u njenoj interpretaciji to je ispalo danas. Ova jezična eskapada hrvatske premijerke tjednima je služila za sprdanje i ismijavanje dotične na gomili internetskih foruma i portala, ali ona se nije obeshrabrila i zauvijek zašutjela na engleskom, već je krenula u novu poliglotsku avanturu i održala govor pred Općom skupštinom UN-a u New Yorku koji vjerojatno ni ona sama nije razumjela.

Ali, ni to nije sve... Prosipala je gospođa engleske bisere i na Godišnjoj skupštini guvernera članica Europske banke za obnovu i razvoj, kada je poprilično banalnu kraticu EBRD, što će reći European Bank for Reconstruction and Development, pročitala kao Aj Bi E Hi Bi, s posebnim naglaskom na ono Hi za koje nitko ne zna gdje ga je iščupala.
Najnovija blamaža koju si je priuštila dogodila se na Zagrebačkom velesajmu pristupivši američkom štandu gdje se upustila u krajnje neumjesnu ulizivačku konverzaciju s veleposlanikom te zemlje u Hrvatskoj.
Prvo je od njega, kao svojedobno od Obame autogram, nažicala zastavicu za koju ne zna da se kaže Flag, a onda mu je zaželjela dobrodošlicu u Hrvatsku, ali i u Ameriku. Što je time htjela reći, zasigurno ni ona sama ne zna, jedino ako hrvatsku suverenost nije u potpunosti odbacila i državu stavila pod američki protektorat, te od nje napravila novu članicu SAD-a. Druga je mogućnost da premijerka misli kako je Zagrebački velesajam u Los Angelesu, jer suvislog i racionalnog objašnjenja za ovako izgovorenu glupost jednostavno nema.

S obzirom da nam premijerka govori i njemački, sva je sreća da nije, barem ne javno, naletjela i na njihovog veleposlanika i fektala Flugge, pa uvlakački izjavila: „Vilkomen in Kroacien und Dojčland“.
Nakon ovog najnovijeg verbalnog ispada preostaje nam samo da gospođu Kosor uljudno zamolimo za prestanak pokušaja komunikacije na engleskom s bilo kime, jer tko zna što bi još uspjeli čuti, a i turistički bi djelatnici mogli promijeniti slogan o maloj zemlji za veliki odmor u velkam tu Kroejša, zemlju u kojoj su strani jezici njenoj premijerki zaista strani.

LAKU NOĆ HRVATSKA

Na Markovu trgu u Zagrebu sukobili su se prosvjednici koji, po mišljenju vladajućih silom žele zaustaviti ulazak prosperitetne, napredne, te socijalno i pravno uređene Hrvatske u EU i policija, čiji glavni šef buntovan narod navodno naziva Indijancima. Okupljanje je počelo relativno mirno, uz gromoglasan povik onima na vlasti kako su lopovi koji se konačno trebaju skinuti s grbače naroda i ultimativni zahtjev da ode u ropotarnicu povijesti upućen stanovitoj gospođi. S obzirom da je u hrvatskoj metropoli bilo jako hladno, prosvjednici su se odjednom odlučili malo relaksirati, jer u posljednje vrijeme ionako žive relaksiranije, pa su prestali uzvikivati parole i počeli bacati kamenje, cigle, boce i ostale mekane plišane predmete na policiju, a kada je jedan iščupani prometni znak završio među snagama reda, oni su odlučili uzvratiti, te tada iznenada počinje policijska akcija, vjerojatno nazvana Poštujte naše znakove. Organizator prosvjeda, pretpostavljam da se kao predvodnik Indijanaca zove Mali Hiawatha, pokušao je u međuvremenu preskočiti ogradu, ali je uhićen prije nego što je uspio dotaknuti sveto hrvatsko tlo. Epilog svega je nekoliko uhićenih i ozlijeđenih s obje strane barikade, te kolateralna šteta personificirana u par kontejnera i osobnih automobila.
Dok je prosvjed trajao političara nije bilo nigdje na vidiku. Za vladajuće mi je to nekako i logično, ali oporbena škvadra koja sebe naziva nekakvom kukuriku koalicijom ne samo da nije kukuriknula da se cijeli kokošinjac ori, nego se nije niti šapatom oglasila. Oni navodno čekaju da Vlada obznani datum izbora, a dok to dočekaju tko zna koliko će prometnih znakova po Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj biti iščupano, koliko će ljudi još završiti na Zavodu za zapošljavanje i koliko će jadnih i gladnih umirovljenika, nezaposlenih, ali i onih zaposlenih krenuti u akciju prekopavanja kontejnera, pa apeliram da se dotična odlagališta kućnoga otpada ne pale i uništavaju, jer u njima je možda neka prazna plastična boca od vode s okusom marelice ili borovnice.
Gospođa kojoj su stotine vikale da ode ukazala se tek nakon što je prosvjed završen, poželjevši svima laku noć, da bi dej aftr jestrdej izjavila kako nam treba mir i stabilnost, te da nećemo u EU ako budemo na cesti. Prosvjedi koji su se dogodili nemaju apsolutno nikakve veze s ulaskom u Europsku uniju, gdje su takvi događaji vrlo česti i sasvim normalni, pa je deplasirano stalno plašiti građane kako je svaka kritika vlasti automatski podmukli udar na nastojanja Hrvatske da završi pregovore. Interesantno, ozbiljnijih prosvjeda nije bilo godinama, ali se konačan datum ulaska u EU stalno prolongira, pa bi političari možda krivicu što je Hrvatska još uvijek na čekanju mogli pripisati svojoj nesposobnosti, mitu, korupciji, crnim fondovima i ostalim mutnim radnjama koje se u normalnom svijetu zasigurno događaju, ali se i adekvatno sankcioniraju. To što vladajuća stranka u Remetincu može osnovati svoj ogranak, Europi očito nije dovoljno, a reforme koje se stalno najavljuju i nikada ne provedu dosadile su već i Bogu i vragu i narodu i Bruxellesu. S obzirom u kakav su nas mrak bivši i sadašnji pojedinci na vlasti doveli, premijerkin noćni pozdrav nakon prosvjeda itekako je aktualan, samo je trebala dodati još jednu riječ i reći: „Laku noć, Hrvatska!“.

PROROČANSTVO

„Nećeš dugo“, reče Vladimir Šeks predsjedniku Sabora Bebiću, onako demokratski kako samo on to zna, referirajući se na funkciju koju barba Luka obnaša i još mu poručio kako on za njega nije Šeks... Nego tko je? Možda Ingrid Antičević? Koliko god ta izjava o skorom nogiranju iz najbolje fotelje u Saboru skandalozno zazvučala, veseli činjenica kako su nam njih dvojica, uz svesrdnu pomoć „ne bi se štel mešati“ Jarnjaka, priredili pravi parlamentarni performans začinjen galamom, lupanjem po stolu i odrješitom pojašnjenju glavnoga sabornika da je on šef parade dok sjedi na mjestu predsjedavajućeg. Jadni barba Luka se naime užasno uzrujao, pa se brojni gledateljski auditorij zasigurno s pravom uplašio da ga ne strefi kap, dok se bivši predsjednik Sabora Šeks, u posljednje vrijeme ionako kratkog fitilja, demonstrativno pokupio iz uzvišenog doma uvrijeđen kao mladenka ostavljena pred oltarom pet minuta prije vjenčanja. Gospodin koji se ne bi štel mešati nije slijedio Vladekov primjer nego je iznerviranom Bebiću poručio neka se drži zakona. Paradoks je to što su neki od uglednih članova stranke koju Jarnjak predstavlja uglavnom u Remetincu ili pod istragom USKOK-a, te se postavlja pitanje zašto rečeno upozorenje nije izrekao barem pedeset puta prije, počevši od svog bivšeg predsjednika Ive Sanadera.
Ovaj događaj u Saboru imao je sve atribute dobre predstave: uvod začinjen popevkama iz Remetinca, koji je za ovu priliku proklamiran u vojvodstvo, zatim nevjerojatan zaplet uz Lukine verbalne salve upućene dvojici stranačkih kolega i napuštanjem pozornice jednog od njih, te na kraju aplauz prisutne oporbene publike oduševljene izvedbom glavnoga glumca Bebića.
Samo nebo zna što ćemo još doživjeti od, u zadnje vrijeme očito nervoznih HDZ-ovaca, ali uzdamo se da Vladimir Šeks posjeduje sposobnosti vrsnih proroka i da će rečenicu koju je izrekao predsjedniku Sabora uskoro primijeniti - naravno u pluralu - na ostale članove svoje stranke, pa idući puta bijesan na sve oko sebe konačno proročanski konstatira: „Nećemo dugo!“

ČOBAN TJERA OVČICE

Najbolji vic ove godine svakako je najava o otvaranju 150.000 radnih mjesta u Hrvatskoj, pa ovakva predizborna nebuloza zaista zaslužuje naći se u sve opširnijoj antologiji hrvatske gluposti. Posebno je interesantna konstatacija kako nezaposleni ne žele ići u pastire i po prostranim livadama baviti se ovčarstvom, stoga me zanima hoće li se to otvoriti sto pedeset tisuća pastirskih radnih mjesta ili će se tu naći još neka zanimanja poput vodiča gusaka u magli ili možda brojača neostvarivih planova i bedastih izjava političara u predizbornoj kampanji, jer bi oni zasigurno imali najviše posla.
Zemlja u kojoj svaki dan bez posla ostaje tko zna koliko ljudi i koja trenutno ima oko 320.000 nezaposlenih sada će odjednom postati takav raj za zapošljavanje da će uskoro nedostajati radne snage, pa bi možda bilo pametno razmisliti o angažiranju i onih mlađih od 15 i starijih od 80 godina, s tim da bi ovi mali čuvali janjce, a ovi stariji ostalu stoku sitnog i krupnog zuba. Osim što je gotovo deset posto stanovništva nezaposleno, ali nikako neće u pastire, postoji i više od 70.000 onih koji rade, a plaću ne primaju, pa bi bilo dobro znati kakav je genijalan plan Vlada smislila za njih. Isto tako, ispada da ljudi odbijaju posao na Zavodu za zapošljavanje, jer kao neće raditi bilo što, a ja poznajem osobu koja ima završen fakultet i radi kao spremačica. Možda bi joj bilo pametnije postati pastirica s većom plaćom, kretati se na svježem zraku i biti okružena gomilom simpatičnih vunenih stvorenja koje je do sada viđala samo na slikama. Pridružiti bi joj se mogla još jedna – meni inače bliska osoba – koja ionako stalno govori kako će, kad joj sve dosadi, otići čuvati ovce. S obzirom da za sitnu kintu radi u hrvatskom školstvu, pruža joj se jedinstvena prilika za veću plaću i ostvarenje svih želja i snova. Tako će čak i one, koje sada žive na državnom proračunu, napokon moći rasteretiti isti i lijepo se prekvalificirati te konačno početi nešto privređivati i postati korisne.
Naravno da ovime ne impliciram nikakvo ruganje ili bilo što slično prema pastirima, cijenim ih i nemam ništa protiv njih, ali imam protiv ovakvih nevjerojatnih izjava s najviših mjesta u vlasti, koja bi trebala biti sretna ukoliko broj nezaposlenih ostane u ovim okvirima, jer se bojim da ne zaposle 150.000, a bez posla u međuvremenu ostane njih 200.000. S druge strane, kada bi se tako nešto i dogodilo, vjerojatno bi bilo proglašeno jednim od novih svjetskih čuda i nezapamćenim gospodarskim raritetom. Problem će nastati i ako svih onih 150 tisuća koji bi trebali biti potencijalno zaposleni požele baš postati pastirima i svi nahrupe čuvati ovce, pa na kraju bude više čobana nego ovaca u Hrvatskoj.
Sada upravo gledam kako ljudi ispred Zavoda za zapošljavanje preporučuju i vladajućima neka se uhvate rečenog posla sa domaćim životinjama, ali političare ne treba slati u čobane, oni to već odavno jesu, samo što svoje skoro pet milijunsko stado ne čuvaju, nego njime upravljaju baš kao da su ovce.

JASEN STIŽE DUNJO MOJA

Političari u Hrvatskoj su nevjerojatno interesantna sorta, pa samim time i neiscrpna inspiracija svakom tko se njima želi baviti. Međutim, postavlja se pitanje može li, recimo, u Vladu RH ući neka osoba nesklona aferama i skandalima, bilo da ih napravi kada uđe u Banske dvore ili ih već, kao prikolicu, dovuče za sobom.
Jedan od takvih je i novi ministar kulture, inače po zanimanju arheolog, Jasen Mesić. Njegov izbor za ministra nečega što u Hrvatskoj možda više i ne postoji u pravom smislu te riječi, mnogi su dočekali kao, najblaže rečeno, iznenađenje. Isto tako, postoji opravdani strah da spomenuti novopečeni ministar ne zatrpa i ono malo egzistirajuće hrvatske kulture kao što je, kao arheolog, navodno odgovoran za zatrpavanje vrijednog arheološkog nalazišta na splitskoj rivi 2007. godine. U to vrijeme, naime, Jasen je bio član komisije za nadzor radova na tom području koju je osnovalo Ministarstvo kulture, pa ga se smatra izravno „zaslužnim“ za taj, kako ga pojedinci nazivaju, kulturocid.
Dvije godine prije imenovan je pomoćnikom ministra kulture, te je vjerojatno zbog toga što mu je hobi ronjenje, postao voditelj Konzervatorskog odjela Ministarstva u slučaju potonulog talijanskog broda Re d‘Italia, koji je kod Visa 1866. godine potopila austrijska mornarica uz sudjelovanje oko pet tisuća Hrvata u njoj. Sumnja se da je upravo Mesić sebi pripisao zasluge za pronalazak tog broda, pa se slučaj i danas rješava na Općinskom sudu u Splitu.
Kao arheolog po zanimanju i pasionirani ronilac u slobodno vrijeme, Jasen će zasigurno svoje ministarske kulturnjačke reference vrlo uspješno potvrditi, recimo, u baletu. Možemo pretpostaviti kako ćemo uskoro u HNK moći gledati Labuđe jezero u kojemu će umjesto dotičnih ptica po jezeru izranjati ronioci na čelu sa crnim labudom Mesićem... Ili možda da uzmem primjer kazališta, gdje bi ministar mogao odobriti novac za predstavu u kojoj bageri zatrpavaju splitsku rivu zajedno sa rimskom i mletačkom ostavštinom ni manje ni više nego armiranim betonom. U književnosti će zasigurno sve biti podređeno arheologiji, pa će vjerojatno najplodniji pisac postati Mirjana Sanader, osoba na čiju je navodnu preporuku – tada još slobodni Ivo – uključio mlađahnog Jasena u politiku i gurnuo ga u unaprijed izgubljenu utrku za gradonačelnika Zagreba.
Prekrasno će izgledati i hrvatsko slikarstvo kada se svi relevantni hrvatski slikari udruže i postave izložbu "Re d‘Italia na dnu mora", a i Ministarstvo financija bi moglo u tom slučaju popuniti proračun, posebice ako ministar Jasen posjeduje saznanja gdje je nestala gomila zlata za koju legenda kaže da se nalazila na toj potonuloj olupini.
Ukratko, moguće je da će hrvatska kultura izuzetno profitirati ovim mladim i nadobudnim HDZ-ovim kadrom i kao Feniks se dići iz pepela do neslućenih visina ili će ipak, što je puno realnije, završiti u morskim dubinama kao još jedna podvodna iskopina koju će neki novi ministar uspjeti locirati, baš kao i više puta apostrofirani talijanski brod, tek za 139 godina.