četvrtak, ožujka 18, 2010

NEVINA U LUDNICI


Aktualno saborsko prijepodne pružilo je onima koji su ga pratili neviđeni reality show kakav se samo poželjeti može. Penzioneri, školarci i svih onih 317.625 nezaposlenih , koji više ne posjeduju radna mjesta pa ionako nemaju pametnijeg posla, mogli su vidjeti kako se premijerka Kosor, dojučerašnja „željezna lady“, pretvara u uvrijeđenu cendravu frajlu.
Sirota se predsjednica Vlade doimala kao netko tko je bačen pred gomilu luđaka koji je ispituju kojekakve bedastoće, a ona – nevina i neupućena – nema pojma o čemu se radi i kako se uopće našla u istoj prostoriji s njima. Oporbena verbalna rafalna paljba bila je previše za njen tankoćutni ego, pa je ubrzo i ona, potpuno ispavši iz takta, doslovno pomahnitala. „Neće biti prijevremenih izbora! To su laži! Vrijeme je za optimizam! Živjela juha!“, samo su neke izjave iz premijerkinog arsenala kojima je pokušala uzvratiti paljbu, a na konstataciju jedne oporbene zastupnice da ništa ne radi, Jadranka se kao u deliriju počela okretati oko sebe tražeći bilo kakvog viteza koji je spreman spasiti djevu u nevolji. Konačno ga je pronašla u barba Luki, koji je i sam bio poprilično zbunjen, pa je zaštitarsku uslugu pružio kroz nevjerojatan zaključak kako bi to onda značilo „da leži i ništa ne radi“. Da je Jadranka na rubu živčanog sloma moglo se primijetiti kada je naglo ustala sa svog mjesta i ljutito nekuda odmarširala te se ubrzo vratila sa policijskim ministrom od kojega je tražila da odmah napiše priopćenje o njezinoj apsolutnoj nevinosti glede pendrečenja seljaka prilikom nedavnog prosvjeda. Međutim, kada je euforično uzviknula: „Živjela Hrvatska!“, postalo je jasno da se žena potpuno izgubila u vremenu i prostoru, odjednom se teleportiravši u rane devedesete. Još je samo falilo da ustane, gordo uzdigne glavu, stavi ruku na broš i počne pjevati „Bože čuvaj Hrvatsku“, čime bi efektno finiširala ovu zaista fantastičnu predstavu.
Navikla da ju hvale, pričaju o njoj u superlativima i neprestano joj se dodvoravaju, gospođa Kosor se iznenada suočila sa krutom i besperspektivnom hrvatskom stvarnošću, ne želeći odgovarati na pitanja koja društvo oko nje nikada ne postavlja, jer ne treba premijerku gnjaviti takvim banalnim stvarima kao što je, recimo, enormna nezaposlenost. Naime, od kada je, ne voljom naroda nego odbjeglog Sanadera instalirana u premijersku fotelju, gotovo sedamdeset tisuća ljudi ostalo je bez posla pa samim time i bez egzistencije, a ona se čudom čudi što umjesto gromoglasnog aplauza na otvorenoj sceni doživljava „ponižavanja i vrijeđanja“. S obzirom na kroničnu nesposobnost, neznanje i nepostojanje bilo kakvog suvislog i konkretnog rješenja za izlazak iz krize, biti ćemo sretni ukoliko idući saborski Aktualni sat započne zbornim pjevanjem stare Gajeve budnice „Još Hrvatska ni propala!“

3 komentara:

Anonimno kaže...

Već dugo nisam pričitala ovako dobar članak. Svi pišu uštogljeno i ozbiljno, ali ovo je pravo osvježenje. Za krepat.

Anonimno kaže...

Ha! Ha! Jako, jako dobro

Anonimno kaže...

Odlično!! Blago tebi (s obzirom na zastavu i grad gore)