REBALANS FRANJE TAHIJA

Namet, harač, pljačka, hadezarina ili kako god se zvalo to što uvode Kosor i ekipa, konačno će valjda i najveće pobornike vladajuće političke stranke uvjeriti s kime zapravo imaju posla. Povećanje PDV-a, koji je ionako najveći u Europi, te oduzimanje od plaće dva ili četiri posto svima koji imaju tu nesreću pa zarađuju više od tri tisuće mjesečno, udar je na egzistenciju građana kojega se ne bi postidio ni stubički šef Franjo Tahi. Jadrankine kućne čarolije konačno su ugledale svjetlo dana u najgoroj mogućoj varijanti, sramno i s vrhunskim cinizmom dajući do znanja svima kako ih je politička vrhuška zapravo uzela za jamce svojoj rastrošnosti i beskrajnom zaduživanju kod koga god se to moglo. Odvratno je hvaliti se kako će milijun i pol građana ostati pošteđeno ove sofisticirane otimačine, kao da je uspjeh imati u državi ljude koji žive sa manje od tri tisuće kuna. Ministar financija Šuker, glavom tijelom i djelima rezani Superhik, u svojoj se besramnosti ruga svima onima koji se usude konstatirati kako je upravo politika u kojoj je on jedna od glavnih faca Hrvatsku dovela do kolapsa iz kojega nas više ne može izvući ni omraženi, kako kaže jedan zastupnik iz redova vladajućih, me me ef.
Predsjednički kandidat Andrija Hebrang razbacuje se brojkama i usporedbama sa gomilom drugih zemalja kao da je prosječnog penzića i zaposlenika koji jedva spajaju kraj s krajem te jesu ili nisu u škvadri kojoj će se uzeti lova, briga što se događa u Singapuru, Maleziji ili Bangladešu. Umirovljeniku koji se neće naći u kategoriji oporezovanih jer ima malu penziju, daje se do znanja kako čak i jedna Njemačka ima strašne probleme, ali ne kažu kako mu i ta mizerna mirovina neće porasti ni lipe, ali će zato troškovi života biti veći zbog povećanja PDV-a, bez obzira što nadobudna premijerka svaki dan obilazi gospodarstvenike iz raznih branši i doslovno žica od njih da ne podižu cijene. Oni to spremno pred kamerama i u njenom društvu obećavaju, ali zakone tržišta ne diktira Franjo Tahi prerušen u Jadranku Kosor, nego sasvim nešto drugo i daleko izvan ingerencije dotične persone. Svoju široku socijalnu osjetljivost, kojom se toliko hvale, dokazali su i smanjenjem naknada za nezaposlene, dok su jedino rodiljne naknade ostale netaknute, pa će možda biti najbolje da svi ostanu trudni te tako pošteđeni ovog besramnog lopovluka.

Svjetska recesija odličan je alibi za neznanje i nesposobnost, sve promašaje, mito i korupciju koja je u Hrvatskoj više rasprostranjena nego ambrozija, pa je pravo čudo kako je zemlja samo na rubu provalije, a ne na njenom dnu. Stoga bi najgora solucija bilo raspisivanje izvanrednih izbora, jer bi time kreatori ovoga kolapsa elegantno izbjegli vađenje iz blata u koje su upravo oni zemlju i uvaljali.
Tko zna što će biti kada građani uskoro zaista počnu osjećati posljedice ovog rebalansa, ali vidimo da Franju Tahija već imamo, pa nam još samo fali Matija Gubec.