Tipurić zgrće milijune koristeći fakultet za privatni biznis
Dekanska plaća Darka Tipurića od oko 20 tisuća kuna samo je džeparac u velikim prihodima. Fakultetskim financijama upravlja centralizirano i nikome ne polaže račune.
Kako mu se to moglo dogoditi? Cijeli je svijet bio njegov. Bio je uspješan, utjecajan i uvažavan. Barem je tako izgledalo prije tri godine, kada je prof. dr. Darko Tipurić postao dekan Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Prije dvije godine slovio je za pretendenta na pozicije ministra gospodarstva ili obrazovanja. Tada je tvrdio da je jedina veća čast od dekanske ona rektorska. A onda se klupko spleteno i njegovim, očito nespretnim koracima, počelo rasplitati.
Bajka mu se pretvorila u noćnu moru. Umjesto da ostvari san u kojem ga pamte kao nositelja promjena u obrazovanju i gospodarstvu, većini građana Tipurić će ostati u pamćenju kao kontroverzni lik koji je svojevremeno vladao hrvatskim ekonomskim obrazovanjem.
Njegova burna reakcija na vijest da je i sam dospio pod istragu USKOK-a i policije zbog sumnje da je umiješan u financijske malverzacije s HEP-om te na izvještavanje medija o korupciji na fakultetu koji vodi začudila je javnost.
Malo je tko očekivao da će do jučer uglađen sveučilišni profesor nekontrolirano vikati, mašući studijom o privatizaciji HEP-a iz 2004. i nesuvislo optuživati neimenovane lobije za urotu. Takvim je ponašanjem svemu što mu se stavlja na dušu dodao i epitet ekscentrika.
Prije manje od godinu dana, kada je zagrebački Ekonomski fakultet potresao Indeks, akcija kojom je otkrivena najveća korupcijska afera, dekan je mislio da vlada situacijom i da će svojim menadžerskim vještinama zadržati sve konce u rukama. Izmakli su mu. A on,načinom na koji se brani, zapravo ostavlja dojam da je kriv.
Branio korumpirane kolege
Svoje je ljude, profesore Ekonomskog fakulteta, prvo osumnjičene, a potom i optužene za korupciju branio s mnogo više samokontrole. Zanemario je one glasove s tog istog fakulteta koji su iz pozadine šaptali da je Indeks samo početak i da će za izbacivanje korupcije iz zgrade fakulteta trebati potpuna transfuzija.
Danas će 43-godišnji dekan Darko Tipurić benevolentno za sve zlo koje ga je snašlo optužiti medije i neimenovane moćnike.
No, tko je zapravo Darko Tipurić i što je u zadnjih 16 godina svoje zagrebačke karijere činio da mu se danas preispituje svaki korak? Je li doista tako moralno čist i etički nepogrešiv kakvim se predstavlja?
U Zagreb je došao 1993., kada mu je bilo 27 godina, iz ratnog Sarajeva. O Sarajevu, ratu i okolnostima pod kojima je došao u Zagreb nikada nije htio govoriti, ali iz usta njegovih prijatelja i poznanika izašlo je nekoliko verzija te priče. Prema jednoj, u Zagreb je došao kao izbjeglica uz pomoć sestre generala Slobodana Praljka, profesorice marketinga na Ekonomskom fakultetu Tanje Kesić.
Drugi izvori kažu da je u Zagreb stigao majčinu bratu koji je na križanju Ilice i Cankareve imao fotografsku radnju. Sve bi to mogli biti dijelovi iste priče. Profesor Ekonomskog fakulteta Pero Sikavica tvrdi da je upravo on Tipuriću ponudio posao asistenta nakon što ga je upoznao u Zagrebu, prigodom Tipurićeva posjeta fakultetu.
Tada je Tipurić kao zaposlenik Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, s titulom magistra znanosti, u Zagreb došao sa sarajevskim profesorom dr. Azizom Šunjom, s kojim je u ratnom Sarajevu za Vladu BiH radio na osmišljavanju projekta distribucije humanitarne pomoći.
Prema sjećanju prof. Sikavice, delegacija je iz Sarajeva došla u posjet profesorici Fikreti Bahtijarević-Šiber, supruzi poznatog politologa Ivana Šibera, koja o svojem poznanstvu s Tipurićem nije htjela razgovarati.
Ambiciozan student
Tipurićevi sarajevski kolege i danas o njemu govore samo u superlativima. Pamte ga kao jednog od najboljih i najambicioznijih studenata, a posebno ističu njegov angažman u idejama rušenja komunističkog sustava krajem osamdesetih.
Neispričana Tipurićeva sarajevska priča čiji detalji nisu poznati kaže da je, navodno, skrivajući se tijekom rata, dva dana proveo u kanalizacijskim cijevima ne znajući za sudbinu svoje majke, koju je naknadno sretno izveo iz Sarajeva i doveo u Zagreb. Oca nikada nije spominjao, a prema onome što se može provjeriti, iz Sarajeva je početkom rata otišao put Srbije.
Pero Sikavica ističe da je Darku Tipuriću posao na zagrebačkoj Ekonomiji ponudio zbog inteligencije koju je pokazao već pri prvom razgovoru. Uputio ga je da se javi na natječaj za posao asistenta, što je Tipurić i učinio. Sada je Sikavici žao što današnji dekan nije krenuo putem znanosti jer bi tu, smatra, bio izvrstan. Darko Tipurić je, međutim, postao biznismen.
Pohvatati sve njegove prihode gotovo je nemoguće, posebno ne one koji se ostvaruju putem Ekonomskog fakulteta na proizvodnji studija za razna poduzeća, jer dekan Tipurić ne želi objasniti način na koji posluje, a dekani nemaju obvezu ispuniti imovinsku karticu. No, pet tvrtki poslovnog carstva s kojima su on i njegova supruga Lela Tipurić nesumnjivo vlasnički povezani, u protekle su tri godine (2006.-2008.) prema podacima Poslovne Hrvatske ostvarile 44,5 milijuna kuna prihoda i 10 milijuna kuna dobiti.
Poslovno savjetovanje
Riječ je o dvjema tvrtkama koje se bave poslovnim savjetovanjem, Sinergija i Credos ulaganja, te nakladničkoj kući Sinergija Nakladništvo, brokerskoj kući Credos i tvrtki za promet nekretninama Istra nekretnine. Kako u većini poduzedničkih pothvata dekan ima partnere i dobit dijeli s njima, no konzervativna procjena da je bračni par Tipurić u protekle tri godine imao najmanje 114 tisuća kuna neto mjesečnih primanja samo iz dobiti poduzeća u vlasništvu može se smatrati pouzdanom.
Njegova dekanska plaća od oko 20 tisuća kuna tek je džeparac u velikim prihodima, a centralizirano upravljanje financijama fakulteta u kojem nikome ne polaže račune o prihodima i rashodima svoju negativnu stranu po njega ima u tome što mu je na leđima i sva odgovornost.
Rocker s gitarom
Tipurićev pohod na biznis iznenadio je sve one koji su ga poznavali iz vremena kada je svirao gitaru u sarajevskom rock bendu Blitz. Uzor mu je tada bio Saša Lošić, legendarni pjevač Plavog orkestra. Njegovi prijatelji iz tinejdžerskih dana bili su uvjereni da će Tipurić upisati neku umjetničku školu. Od toga je ostao samo rock, koji se uvijek čuje iz njegova dekanskog ureda kao prateći ton u izradi brojnih studija.
Uredi Ekonomskog fakulteta u Zagrebu mjesto su proizvodnje stručnih elaborata o poslovnoj organizaciji za HEP, Podravku, Tehniku, pulski Uljanik, Finu, Inu, PBZ, Zagrebački holding...
Dobri odnosi s pojedincima u vlasti Tipuriću su pomogli u razvoju škole za članove nadzornih odbora koju su završile stotine menadžera. Svaki je od njih platio školarinu od 18.000 kuna. Danas mu se i taj koncept raspada. Obećavao je polaznicima da će certifikat koji dobiju uskoro biti zakonski propisan za sve članove nadzornih odbora, što se nije dogodilo jer bi, u najmanju ruku, bilo diskriminirajuće prema stručnjacima kojima takav tečaj ne treba.
I sve je to mogla biti priča o uspješnom konzultantu i brilijantnom ekonomistu, da Darko Tipurić ujedno nije čelni čovjek javne obrazovne institucije čiji je slab ugled u svijetu i regiji dodatno duboko kompromitirao i pred domaćom javnošću čineći od njega privatnu konzultantsku kompaniju.
Samo jedan znanstveni rad
Ispunjavajući sve znastvene kriterije za napredovanje Tipurić je izgradio akademsku karijeru, no u svojem znanstvenom opusu ima samo jedan znanstveni rad objavljen u međunarodno priznatom časopisu. Većina Tipurićevih radova stručni su radovi proizašli iz studija koje sa timom asistenata proizvodi za razna poduzeća. Među njima je studija slučaja o Dalekovodu “Kultura vlasništva” koju je napisao sa Damirom Skansijem.
Tri godine nakon što se zaposlio na zagrebačkom sveučilištu (1996.) Tipurić se, prema podacima Poslovne Hrvatske, javlja kao direktor tvrtke Europrojekt iz Požege. Poduzeće danas nije aktivno.
Od 1997. Tipurić ulazi u tvrtku Credos, gdje je do lani bio predsjednik Nadzornog odbora.
Danas je riječ o brokerskoj kući čiji je većinski vlasnik Tipurić, a partneri su mu Suzana Lončar, operativna šefica tvrke, ujedno i predsjednica udruženja brokera pri HGK, te Damir Skansi.
Credos je do kraja prošle godine imao vlasnički udio u Zagrebačkoj burzi. Nakon što je Zakon o tržištu vrijednosnih papira od početka ove godine fizičkim osobama omogućio da budu suvlasnici Burze, dekan Ekonomije postao joj je i suvlasnik.
Na svoju suprugu Lelu Tipurić je, nakon što je 2003. ušao u Upravu Fakulteta, prebacio većinu svojih privatnih poslova pa je ona danas prava poduzetnica.
Uz Credos ulaganja, tvrtku za poslovno savjetovanje vodi i Sinergiju, prvu tvrtku za ulaganja koju je Tipurić vodio od 1996. te Sinergiju nakladništvo, koja izdaje Tipurićeve knjige i knjige njegovih kolega s fakulteta, pa je u knjiškom biznisu lani ostvarila 247 tisuće eura prihoda uz rast od 44 posto i 90 tisuća eura dobiti.
Direktorica je tvrtke Istra nekretnine te vlasnica stanova u pulskoj ulici Valsaline, koje i iznajmljuje putem interneta. Istra nekretnine lani su imale 500.000 eura prihoda i 44,7 tisuća eura dobiti. U istoj tvrtki Lela Tipurić direktorsku poziciju od 2001. dijeli s pulskim građevinarom Klaudijom Križancem koji je od 1999. do 2000. “sjedio” s Tipurićem u NO-u Pčelarske centrale, danas ugašene kompanije. Jedan je od Križančevih projekata i urbana vila Monte Lesso između Pule i Vodnjana.
Do lani je Lela Tipurić bila i direktorica Lares plusa. Partneri supružnika Tipurić u biznisu s Credosom i Lares plusom su supružnici Skansi, ali i supružnici Poljak, odnosno Branko Poljak i njegova supruga Lidija Poljak-Skansi.
Branko Poljak (71) direktor je u Lares plusu i Credos consultu, a sa suprugom je i vlasnik tvrtke CTG koja je sa 15,6 posto udjela najveći dioničar Dalekovoda.
Lani osnovao tvrtku
Pravnica Ines Muljat Skansi, supruga Damira Skansija, člana Uprave Dalekovoda, aktualna je direktorica Lares plusa i članica NO Credosa, a plaću prima kao glavna tajnica na Stomatološkom fakultetu u Zagrebu.
I Tipurićeva je supruga pravnica, a uza sve poduzetništvo i ona ima stalni posao. Radi u zagrebačkom uredu člana Uprave Podravke Saše Romca.
U ovoj priči supruge su formalni nositelji funkcija za poslove koje vode njihovi muževi.
S Damirom Skansijem Darka Tipurića povezuje i lani osnovana tvrtka Proventus strategije, koju vodi bivši direktor Auto Zubaka, Tipurićev student, Tomislav Radoš.
S ciljem savjetovanja kompanija u restrukturiranju i provođenju projekata, Proventus su u veljači prošle godine osnovali Skansi putem tvrtke Lares plus i Tipurić putem tvrtke Sinergija, a među suvlasnicima je i Miroslav Budimić, vlasnik Bakrotiska koji je u Tipurićevu Credosu bio član NO-a od 2004. do 2005. Budimiću je, pak, u Bakrotisku član NO-a Saša Romac, šef Tipurićeve supruge u Podravki. Rad uprave Podravke od srpnja ove godine nadgleda, pak, nitko drugi do Darko Tipurić kao član NO-a.
Darko Tipurić je pretjerao kad se oglušio na upozorenja sklonih mu ljudi koji su mu znali reći da mu kroz ruke prođe više studija i projekata nego što sat ima minuta.
Je li prekoračio granice?
Sam je za sebe priznao da ga “krasi” taština. Očito je spoj taštine i ambicije onemogućio znanstvenika od kojeg se nekada mnogo očekivalo da se na vrijeme zaustavi u trci za novcem.
“Velemajstor je trenutka, čovjek koji će vas nakratko oduševiti, ali kada zagrebete ispod površine, slijedi razočaranje”, opisao je svojedobno Tipurića dugogodišnji kolega s fakulteta. Je li, kao takav, Darko Tipurić prekoračio granice ionako šupljih hrvatskih zakona, utvrdit će nadležne institucije, no što god pokazala istraga, ostaje činjenica da je Darko Tipurić kao dekan javne obrazovne institucije svojim ponašanjem prekoračio granice etičnosti i od svojih, možda i dobrih ideja učinio moralno upitna djela.
Prakticirajući preko granica izdržljivosti privatno poduzetništvo na Ekonomskom fakultetu, zamjerio se i mnogim svojim kolegama, iako on toga ni danas vjerojatno nije svjestan.
Neslužbeni stručnjak Vlade za važna pitanja
Isprepletenost funkcija Tipurića, njegovih prijatelja i partnera u biznisima prikazanim u grafikonu rezultat su onoga što Tipurićevi prijatelji zovu njegovom fascinantnom sposobnošću umrežavanja. Kumstvo ga veže s Velimirom Srićom, koji je, postajući prodekan, tvrdio da to čini samo zbog Tipurića. U Ministarstvu znanosti i obrazovanja Tipurićeve projekte zagovarao je državni tajnik Dragan Schwartz, također porijeklom iz BiH. Krugu njegovih prijatelja pripada ili je pripadao i aktualni potpredsjednik Vlade Damir Polančec. Upoznali su se dok je Polančec još bio menadžer Podravke za mandata Darka Marinca. Uspon Damira Polančeca na Markov trg pomogao je i Tipuriću da se uspne do pozicije Vladina neslužbenog stručnjaka za važna pitanja. Radio je na jednom od najvećih Polančecovih projekata, zakonu o radničkom dioničarstvu, koji je neslavno propao. No, Tipurić Vladi nije uvijek išao niz dlaku. Tvrdio je da je politički pogrešno Gradu Hvaru dati 25 posto plus jednu dionicu Sunčanog Hvara, te da od četiri velika brodogradilišta dva treba zatvoriti. Radničko dioničarstvo na Tipurićev način provedeno je u Dalekovodu gdje radi i njegov ključni partner u privatnim poslovnim pothvatima Damir Skansi. S Petrom Đukanom, većinskim vlasnikom IGH u istom je mandatu bio član NO-a Konstruktorove tvrtke Astra international - TIT.
