MALA ZEMLJA ZA VELIKE GLUPOSTI

Iako je ljeto, doba besposličarenja i fjake na izmaku, u Hrvatskoj se gotovo nitko ne može požaliti da mu je bilo dosadno. Odmah na početku sezone godišnjih odmora tada još aktualni premijer odlučio je uzeti „Malo vitra“ i otploviti s funkcije, ostavivši zemlju i njene građane u čudu i šoku. Nije Ivo Sanader pobjegao zato što se zaželio mora i opuštanja na Jadranu već stoga što je shvatio u kakvom se financijskom minusu i kaosu, zahvaljujući politici njega i njegovih satelita Jože, Đurđe i još ponekih, država našla. Elegantno je iskočio iz lađe koja, puštajući na sve strane tone, uskočio na jahtu i jednostavno nestao na horizontu, pa se tako zorno i slikovito pokazalo da je Hrvatska mala zemlja za velike kukavice.
Nasljednica premijera pobjeglog u mornare svoj je mandat započela krumpirovom salatom, kriznim porezom i većim PDV-om, čime je dokazano da je Hrvatska mala zemlja za velike kuharice i manje plaće.
Nakon toga narod je nekoliko dana uveseljavan svađom i predbacivanjima na relaciji Kaptol-Pantovčak zbog isticanja križeva i ostalih katoličkih vjerskih simbola u državnim institucijama. Grčevito braneći princip o sekularnoj državi Mesić se našao u klinču sa mnogobrojnim apologetima teze o građanima Hrvatske koji se u ogromnom postotku izjašnjavaju pripadnicima Katoličke crkve, iako je pitanje koliko njih tu vjeru zaista i prakticira u svakodnevnom životu. U jeku crkveno-predsjedničkog prepucavanja na Dalmatini se ukazala Gospa, najveća i vjerojatno najskuplja kamena skulptura u Europi, visoka skoro tri metra i teška više od sedamsto tisuća kuna, čime je nedvojbeno potvrđeno da je Hrvatska mala zemlja za velike kipove.
Na kraju ljeta hrvatske građane dočekuju nove cijene hrane i benzina što će neminovno dovesti do lančane reakcije poskupljenja svega i svačega. Oni koji imaju školsku djecu morati će izdvojiti pravo malo bogatstvo za kupnju knjiga i ostalih potrepština nužnih da bi se ostvarila ideja o Hrvatskoj kao zemlji znanja. Oni roditelji koji imaju sreću da im dijete ide u 6.a možda prođu jeftinije od onih čiji mališan ide u 6.b, ili obrnuto, jer samo je u hrvatskom obrazovnom sustavu moguće da za isti razred ima nekoliko različitih udžbenika iz istog predmeta što garantira da je Hrvatska mala zemlja za velike apsurde.
Ovaj je ljetni godišnji odmor bio pun dinamike, preokreta pa i ljubavnih dogodovština, te je tako u prvi plan društvenih zbivanja iskočila glumica Lambaša sa svojim friškim dečkom od sedamdeset ljeta kojega je čekala stoljećima. S obzirom na njeno višestoljetno čekanje frajera koji službeno ima sedam banki, može se zaključiti kako Lambašin komad, koji je stariji od nje, neslužbeno ima najmanje dvjesto sedamdeset godina, a što opet implicira konstataciju kako je Hrvatska mala zemlja za beskonačnu dugovječnost.
Za kraj opet politički cirkus i „znam da ništa ne znam“ filozofija aktualne hrvatske premijerke. Osoba koja bi po opisu radnog mjesta morala biti upućena barem u ono što joj se događa pred nosom, dokazala je da ili slijepo tumara kroz aktualna zbivanja ili nemoćno čeka da joj netko konačno kaže čime se treba baviti. Naime, ona nije znala da je poskupio benzin, nije imala blage veze da se gradi Brankov most koji nigdje ne počinje i nigdje ne završava, nema pojma da lik koji službeno prima plaću u HEP-u polovicu radnog vremena provodi u prostorijama HDZ-a i na koncu nije uopće znala hoće li školska godina početi kada to službeno i treba ili sa tjedan dana odgode. Sve to upućuje na krajnji zaključak kako je Hrvatska raj za političke neznalice i mala zemlja za velike gluposti.

BIG BROTHER

Izvor: Jutarnji list

Zastupnik HDZ-a za šefa financija HEP-a postavio svog brata iako nema fakultet


Brat HDZ-ovca Petra Mlinarića od kada je HDZ na vlasti radi za HEP kao direktor financija iako nema završen fakultet


Ima samo višu ekonomsku školu. Završio ju je u Vukovaru. Radio je cijeli život kao voditelj trgovine cipela Borovo.

Kad je HDZ, stranka njegova brata, došao na vlast život mu se preokrenuo: postavljen je za direktora u HEP-u.

Iako nema fakultet niti impresivni CV, Nikoli Mlinariću, bratu zastupnika HDZ-a Petra Mlinarića, povjereno je 2004. da vodi financije državne tvrtke koja ima prihod od 12 milijardi kuna!

U HEP-u susreo sa starim prijateljem: Ivan Mravak, šef Uprave HEP-a, živio je u susjedstvu rodne kuće braće Mlinarić u Vukovaru.
Obrazovanje

Nisam stigao završiti Ekonomski fakultet od poslovnih obaveza


Otmjeno odjeven

Nikola Mlinarić dobio je plaću od otprilike 13 tisuća kuna i pripadajuće direktorske beneficije. Do danas je direktor za financije.

Prošlu godinu HEP je završio u minusu od 1.5 milijardi kuna. Ne plaćaju dugove pa su postali jedni od najvećih generatora nelikvidnosti u Hrvatskoj.

“Istina je da sam uz redovni posao, redovno, u roku završio Višu ekonomsku školu u Vukovaru, opći smjer. Nakon toga sam upisao Ekonomski fakultet u Osijeku, ali ga zbog poslovnih obveza nisam završio”, napisao nam je jučer u e-mailu Nikola Mlinarić.

Poručio je da se u vezi s procesom zapošljavanja obratimo Kadrovskoj službi ili glasnogovorniku jer je to u njihovoj nadležnosti.

U Hrvatskom elektrogospodarskom sindikatu rekli su nam da nije uobičajeno da se nekoga s višom stručnom spremom zapošljava na direktorsku funkciju.

- Njegova jedina referenca jest to da je brat HDZ-ova zastupnika - rekao nam je jedan djelatnik HEP-a.

Prije nego što je došao na mjesto direktora u HEP-u, Mlinarić je bio zaposlen u Borovu, kažu Vukovarci upoznati s njegovim životnim putem.

U Ilici je, dodaju, 1979. bila otvorena ekskluzivna poslovnica Borova i on je ubrzo nakon tog otvaranja postao njezin poslovođa.

Pod sobom je imao 20 zaposlenika koji ga svi opisuju kao otmjeno odjevenog šefa.

Šef poslovnice ostao je sve do 1997., kada je poslovnica bankrotirala.

- Prostorije su za 3 milijuna tadašnjih njemačkih maraka prodane, a Nina je u tom poslu (nadimak Nikole Mlinarića, op.a.) imao ključnu ulogu - kaže jedan njegov poznanik.

U Borovu na plaći do 2004.

Mlinarić je ostao raditi u Borovu. Iako tvrdi da je 2001. prešao u jednu privatnu tvrtku čije ime ne želi navesti, doznajemo da je na plaći posrnule tvornice obuće bio sve do 2004. Tada je otišao u HEP, a upućeni tvrde da mu je u zapošljavanju očito pomogao njegov brat.

- Prije dolaska u Zagreb Nina je bio organizator prodaje u Borovu, zatim šef poslovnice, a onda smo jednoga dana doznali da je postao direktor u HEP-u.

Objavite svoje izvore!

Svi smo bili u čudu jer se znalo da ima višu ekonomsku školu, a otišao je u državnu tvrtku za financijskog direktora - kažu njegovi poznanici iz Vukovara.

Kada smo jučer nazvali Nikolu Mlinarića uvjeravao nas je da nije točno da je posao dobio zato što mu je brat zastupnik HDZ-a, a susjed iz Vukovara šef Uprave.

S nama je razgovarao povišenim i osuđujućim tonom. Tvrdi da mediji o HEP-u pišu neistine.

Posebno ga ljuti što mediji ne objavljuju svoje izvore, dok se njih javno proziva.

Spustio slušalicu

- Objavite imena tih svojih djelatnika HEP-a koji vam otkrivaju afere - rekao je Mlinarić.

- Dobio sam posao na temelju stručnosti i rada. Bi li to značilo da ni Mravakova kći ne smije nigdje raditi jer je to što jest?

Mi, po vašem mišljenju, ne bismo trebali imati posla nigdje u Hrvatskoj? Meni su braća i sestra otišli raditi izvan Hrvatske, što bih i ja trebao također raditi van? - nizao je pitanja Mlinarić.

Pitali smo ga kada se zaposlio u HEP-u.

- Neću odgovarati na vaša pitanja. Imate moj mail i napišite mi - poručio je i poklopio telefonsku slušalicu.



Mlinarić: Moj Nikola posao je dobio jer je stručan i pedantan

Moj brat je precizan, pedantan... Ma ne govorim ja vama to zato što mi je on brat, ali kod njega nema greške - ispričao nam je jučer HDZ-ov saborski zastupnik Petar Mlinarić.

Demantirao je navode da je pomogao bratu da se zaposli u HEP-u.

- Dobio je posao zato što je za to kompetentan. Nisam ja bio tada politički, ustvari bio sam u Saboru, ali ja obavljam svoje, a on svoje - govorio je Mlinarić.

- Inače, kada pričamo o vašem bratu, je li vam poznato prezime Bosanac - upitali smo ga.

- Bosanac? Pa to je tata njegove žene - odgovorio je Mlinarić.

Najam za 1340 eura

- Dakle, njegov punac već četiri godine za 1340 eura mjesečno HEP-u iznajmljuje stan od 70 četvornih metara u Crnčićevoj ulici u Zagrebu? - odlučili smo upitati Petra Mlinarić koji za razliku od brata pristaje razgovarati s medijima.

- Nemojte mene ništa pitati o HEP-u i njima - rekao je.

Inače taj stan, doznajemo, HEP koristi za svoga zaposlenika koji je iz Splita. Na ulazu u haustor ne postoji nigdje prezime Bosanac, no na kasliću tog stana na trećem katu piše i prezime - Mlinarić!

On se priženio

O čemu se tu točno radi, jučer nam izgleda ipak nitko nije mogao objasniti. No, očito taj novac od izajmljivanja Nikola Mlinarić koristi za gradnju kuće na Ugljenu od 150 m2.

- Šta moj brat ne smije ništa graditi, pa vjerojatno je nešto i zaradio u 30 godina rada. Ma znate šta je to: to se moj brat priženio. Nije on kriv što je našao tu kuću pa je sada radi do kraja - rekao nam je Petar Mlinarić.

PROLETERI SVIH ZEMALJA, UJEDINITE SE

Izvor: Jutarnji list

Mons. Barišić zatražio uvođenje Dana antikapitalizma


U istoj propovjedi koju je pred gotovo stotinu tisuća vjernika okupljenih u Svetištu Gospe Sinjske završio riječima 'Proslavljena Marijo, oslobodi nas straha od križa u javnim prostorima naše Domovine i društva', nadbiskup splitsko-makarski mons. Marin Barišić istoj toj Domovini i društvu predložio je uvođenje novog praznika: Dana antikapitalizma.

'Majko Božja, oslobodi nas straha od križeva u javnom prostoru'
- Vjerujem da će doći vrijeme kad će se u hrvatskom narodu i društvu slaviti još jedan dan: blagdan sjećanja na uspostavu neradne i slavljeničke nedjelje! Dan izlaska i oslobođenja od zarobljenosti agresivnog kapitala i nepoštenog profita. Bit će to svima razumljiv i dobrodošao blagdan. Vjerujem da ne će izostati ni zastave na našim ulicama i na našim domovima - istaknuo je u svojoj propovjedi mons. Barišić.

U obrazloženju zašto bi to trebao postati praznik nadbiskup je istkanuo da je nedjelja 'blagdan zajedništva, odmora i slavlja lijepa je melodija – himna, koju bismo trebali svi zborno, zajedno i višeglasno pjevati!'.

Za okupljene u najvećem marijanskom svetištu u južnom dijelu Hrvatske poručio je da se do tog dana uzdržavaju od kupovine nedjeljom, ali i preko tjedna 'tamo gdje se Bog ne poštuje, a gdje se čovjek svodi na sredstvo zarade'.

Mons. Barišić se osvrnuo i na prijepora oko novog Zakona o umjetnoj oplodnji.

- Traži se medicinska potpomonguta oplodnja, a zabranjuje rođenje ili dopušta ubijanje već začetima. Ako je vjerovati statistikama od 1983. do 2007. u Hrvatskoj je ubijeno preko 700.000 djece. Čitav jedan grad Zagreb! - upozorio je Barišić na blagdanskom slavlju u mjestu gdje se 1715. godine Majka od Milosti preobrazila u Gospu Sinjsku.

Slavlje počelo je svetom misom zornicom u 4 sata te tradicionalnom misom na Gradu, a središnje slavlje počelo je u 9,30 sati kada su uz zvukove fanfara i plotune mačkula svećenici skinuli s oltara sliku Gospe Sinjske i ponijeli je do glavnih crkvenih vrata u procesiju ulicama Sinja. Na kraju procesije slika Gospe Sinjske postavljena je na privremeni oltar na Trgu dr. Franje Tuđmana.

KRIŽNI NAMET

"Križ je pomogao stvaranje hrvatske države, pomoći će i njezinom očuvanju."

Andrija Hebrang u Novom listu, 13.8.2009.

TKO TEBE IZBORIMA TI NJEGA CIPELOM

"Razmišljala sam o tome hoću li otići u ured Andre Vlahušića, otvoriti vrata i gađati ga cipelom..."

Dubravka Šuica na konferenciji za novinare, 13.8.2009.

ŠTO SE U VRTIĆU RADI

"Još u vrtiću sam znala kako muškarca odvući u krevet"

Nives Celzijus u Jutarnjem listu, 14.8.2009.

SUPER ANDRIJA

Predsjednički kandidat dr. Andrija Hebrang jedan je od rijetkih pripadnika ljudske vrste koji se razumije apsolutno u sve što god ga pitali. Radiolog je kompletno upućen u politiku, ekonomiju i gospodarstvo gotovo svih zemalja, a čak zna i kako izgleda irska kraljica, o čemu nitko na svijetu nema pojma zato jer irska kraljica jednostavno ne postoji. Kada su mu na tu banalnu i prozaičnu činjenicu ukazali, sveznajući Andrija brzo se ispravio i nepostojeću kraljicu zamijenio isto tako imaginarnim irskim kraljem.
Njegova je retorika uglavnom zbunjujuća, pa čovjek slušajući ga zapravo ne zna za što se Hebrang zalaže i kakve stavove zastupa. U predsjedničku kandidaturu ulazi sa sloganom koji implicira europsku Hrvatsku, a nedugo zatim izjavljuje kako mu ulazak te iste Hrvatske u Europsku uniju nije prioritet, iako se njegova stranačka kolegica i nova šefica svojski trudi deblokirati zaustavljene pregovore o pristupanju. Isto tako govori kako je hrvatsko zdravstvo u najmanju ruku savršeno da bi potom zapalio preko grane na liječenje, a nedavno izglasan skandalozni i kontroverzni zakon o umjetnoj oplodnji proglašava najboljim u Europi.
Ukoliko pobijedi na izborima za šefa države, najavljuje retuđmanizaciju Hrvatske, dakle povratak u kvazidemokratsku i autoritativnu noćnu moru za koju su mnogi vjerovali da se više neće ponoviti. U kojoj se mjeri Andrija misli vraćati u ono vrijeme i što će iz bogatoga repertoara gluposti i grešaka počinjenih ranih devedesetih ponuditi, tek će se saznati u kampanji, ali valjda neće zahtijevati da ga se zove poglavnikom ili vrhovnikom i naganjati crvene, žute, zelene te ostale obojane vragove koji se prodaju za Judine škude i prakticiraju ki bi da bi ponašanje.
Među posljednjim Andrijinim biserima je urbi et orbi objava kako Mesić slanjem na provjeru ustavnosti nametnutog kriznog poreza sirotim radnicima i umirovljenicima ruši proračun, a time i Vladu. Ukoliko se pokaže da je porez doista protuustavan proračun neće srušiti Stipe nego Ustavni sud, a Vlada će srušiti sama sebe upravo zato što je krenula u takvu protuustavnu avanturu.
Za kraj ostaje jedna od Andrijinih najboljih ideja, koja je po mnogočemu jedinstvena. On bi, naime, HTV podijelio na lijevu i desnu, pa bi lijeva televizija imala jedan program – koji bi se valjda zvao HTV 1 Lijevi ili HTV1L, dok bi desna televizija imala drugi program, a zvao bi se HTV 2 Desni ili HTV2D. Gdje su oni koji nisu orijentirani ni lijevo ni desno nije precizirao, ali bi vjerojatno i takvi dobili neki treći program koji bi imao naziv HTV3NVNM ili HTV3 Ni Vrit Ni Mimo.
Bez obzira na sve, ne treba Andriju samo tako otpisati, jer će za njega sigurno – kako kaže Vladimir Šeks – glasati desnica i dijaspora, pa ćemo onda poslije izbora na HTV2D u izravnom prijenosu gledati svečanu prisegu i ustoličenje Hebranga za poglavara Hrvatske koji će se emitirati čim završi ekskluzivna dokumentarna emisija o dnevnim aktivnostima, zanimacijama i putovanjima irske kraljice.

PAKRAC VEĆI OD SPLITA

Izvor: tportal.hr

TKO JE "SELJANKA", A TKO "DJEVOJKA SA SELA"

Je li našoj premijerki sunce udarilo u glavu, ili je riječ o prežvakavanju stare spin strategije 'neka je i loše, važno da se o meni piše'? S obzirom na Vladinu reakciju na najnoviji čin tabloidnog rata Jadranke Kosor i Severine, nadamo se da je posrijedi ovo prvo
Podsjetimo, priča je krenula u Dubrovniku, kad je Seve s pozornice bacila rukavicu premijerki poručivši joj da, 'ako ima muda, ukine Zakon o umjetnoj oplodnji'. Premijerki je ova izjava očito pokvarila uživanje s prijateljicama na bračkom Zlatnom ratu, pa je osjetila potrebu reagirati preko svog 'talking heada' Zlatka Mehuna, poručivši da 'nema namjeru komentirati izjave 'djevojke sa sela''.

List Arena slobodno interpretira premijerkinu izjavu i izvlači naslov 'Seve je seljanka', a premijerka se potom još jednom javlja s godišnjeg odmora, demantirajući navedeni naslov i ocjenjujući postupak Arene 'neprimjerenim i neprihvatljivim', kao 'korištenje imena predsjednice Vlade RH za prodaju novina'.

Logično je da premijerka, kao bivša novinarka, na godišnjem odmoru ima najviše vremena za uživanje u kreacijama svojih kolega. No demantiranje naslova u tabloidu i komentiranje priče koju je još jučer komentirala riječima da je nema namjeru komentirati pokazuje opasne znakove nervoze i zbunjenosti.

Činjenica je da Kosor, izuzev dirigiranih tiskovnih konferencija, od prvog trenutka kad je zasjela u Banske dvore izbjegava novinare kad su ozbiljne teme u pitanju (sjetite se samo bježanja u službeni auto od Mislava Bage na dan kad je Sanader podnio ostavku). Umjesto toga opominje nas da Vlada nije došla s ceste, dok ministri u maniri švedskih akcijskih junaka demonstriraju razvijenu muskulaturu na duplericama tiražnih dnevnih listova.

Upravo dogovoreni fotosessioni nabildanih ministara su najbolji dokaz dvostrukih standarda – Vlada, koju vrijeđa benigni natpis na majici snimatelja, već pet dana nema potrebe reagirati na tportalov upit o erotskom gimnasticiranju svojih članova, koje vrijeđa svakog s imalo zdravog razuma. Umjesto toga, ona se bavi Severinom, koja je, baš kao i snimatelj Cvirn, ni kriva ni dužna postala nacionalna heroina, obznanivši ono što većina ljudi u Hrvatskoj uistinu misli.

No Kosor je zaboravila još jednu stvar – svisoka gledajući 'djevojku sa sela' uvrijedila je i svoje biračko tijelo, većim dijelom sastavljeno upravo od ruralnog stanovništva koje bi je moglo dočekati s traktorima na Markovu trgu kad se vrati s godišnjeg. Stoga premijerki u najboljoj namjeri preporučujemo Turgenjevljevih 'Mjesec dana na selu' – edukativno je, nije loše za plažu, a i ne živcira kao tabloidi.

DOMINO EFEKT

"Ustavna tužba je proziran pokušaj rušenja proračuna, a time i Vlade."

Andrija Hebrang u Večernjem listu, 10.8.2009., povodom zahtjeva Stjepana Mesića za preispitivanje ustavnosti kriznog poreza

GUBITE MI SE S OČIJU

Izvor: H-ALTER, 1.8.2009.

Otvoreno pismo Vuka Perišića hrvatskoj premijerki: Ne znam što je odvratnije: da ne znate da javni službenik ima biti pristojan i ponizan ili ste drski iako znate da vam je poniznost prema građanina temeljna dužnost


Nimalo poštovana gospođo Kosor,

do mene je - sasvim slučajno - doprla vijest da ste nedavno postali predsjednik ovdašnje vlade. Toj vijesti nisam dakako pridao nikakvu pozornost jer se ne bavim dosadnim i povijesno beznačajnim smjenama Kurte i Murte u ovom dijelu Europe. Ipak, sasvim slučajno i vrlo nezainteresirano pogledao sam tekst Jagode Morić, objavljen dana 25. srpnja 2009. na petoj stranici riječkog Novog lista, u kojem se komentira prijedlog zakona kojim bi građani Republike Hrvatske bili izloženi nekakvim novim dažbinama, dakle onome što kriminalci, začudno pošteno, nazivaju reketom, iznudom i otimačinom, a ministarstva financija nametima i porezima. To rasplamsavanje fiskalnog terora u Hrvatskoj naišlo je na neargumentiranu, bojažljivu i nedorečenu kritiku koju ste komentirali slijedećim riječima:

"Bili smo izloženi neviđenom linču, u najmanju ruku neprimjerenom govoru. Zapravo je to bio opasan govor mržnje i Vlada to neće tolerirati, kazala je Kosor, osvrćući se na kritike Vladinih prijedloga posljednjih pet dana."

Tako stoji u riječkom Novom listu. Ne tiče me se jesu li te riječi istrgnute iz konteksta jer ne postoji kontekst koji bi takve riječi mogao opravdati i ne postoji demokratska zemlja u kojoj nakon takvih riječi ne biste dali ostavku i pri tom se ponizno ispričali svim građanima države u kojoj nesretnim stjecajem okolnosti obavljate posao javnog službenika.

Vi ste nedopustivo drski. Iako ste javni službenik. Ne znam što je odvratnije: da ne znate da javni službenik ima biti pristojan i ponizan ili ste drski iako znate da vam je poniznost prema građanina temeljna dužnost.

Vi ne znate - ili znate a usuđujete se ponašati drugačije - da je obnašanje vlasti sramotan posao koji netko mora obavljati samo zato što je zbog ljudske prirode država nužno zlo?

Vi ne znate - ili znate a usuđujete se ponašati drugačije - da upravo zato što je država nužno zlo postoji demokratska javnost koja će to zlo obuzdavati, kontrolirati i podsjećati ga da nije ništa drugo nego javna služba, ni bolja ni gora od vodovoda ili tramvaja?

Vi ne znate - ili znate a usuđujete se ponašati drugačije - da ne postoji neprimjereni govor kada građanin kritizira zamisli vlasti čak ako te zamisli i nisu slaboumne?

Vi ne znate - ili znate a usuđujete se ponašati drugačije - da je povećanje fiskalnih tereta pogubno za svaku ekonomiju ne samo u recesiji nego i u konjunkturi?

Vi ne znate - ili znate a usuđujete se ponašati drugačije - da je država čiji ste javni službenik sa svojih 56.542 četvornih kilometara i nepunih četiri i pol milijuna stanovnika jednostavno premala da snosi troškove svojih ministarstava, tajnih službi, veleposlanstava i svojih - ne znam koliko, ali svakako previše - županija, gradova, općina i javnih poduzeća?

Vi ne znate - ili znate a usuđujete se ponašati drugačije - da je proračunska potrošnja te države glupavo megalomanska i da bi bila prevelik i neukusan teret čak i za veću ili bogatiju ekonomiju?

Vi ne znate - ili znate a usuđujete se ponašati drugačije - da su fiskalni apetiti vaše vlade bezočno ljevičarski iako se tvorevina koja se naziva političkom strankom, a kojoj ste na čelu, nerijetko hvali kako pripada desnom centru?

Vi se očito usuđujete ne znati da ste samo prvi sluga među slugama jer kreature kao što su premijeri, ministri i uopće javni službenici poput policajaca, šalterskih radnika i veleposlanika nisu ništa drugo nego sluge, koji postoje samo zato da bi građanima diskretno osigurali preduvjete za miran i udoban život i da su pri tom dužni hodati na prstima, gledati u pod i stidjeti se što obavljaju nešto tako sramotno kao što je biti ministar ili prvi među ministrima i da im je temeljna i sveta dužnost da umuknu pred javnom kritikom i da ni u najmahnitijem snu ne pomisle kako javnu kritiku neće tolerirati.

Ne samo kada pripremaju fiskalnu otimačinu nego zbog svake svoje zamisli. Zbog samog svojeg postojanja. Jer tu su da bi skromno drhtali pred građanskom javnom kritikom.

Kažete da ste izloženi govoru mržnje? Ne znam. Ja vas samo prezirem. Zato što javnu kritiku vlasti nazivate govorom mržnje. Prezirem vas jer ste samozadovoljni što ste se dosjetili plitke zamjene teza o govoru mržnje. Zato što nemate pojma da je prezir prema svakom pravom govoru mržnje jedina nada smislenog opstanka Hrvatske.

Vi ne znate da ste šef sale. Jer ne znate da je država restoran. Jer ne znate da su građani gosti. Najbolji konobar je neprimjetan konobar. Vaš posao je da budete na usluzi. Vaš posao nije da ne tolerirate javnu kritiku nego da je potičete. Vaš posao je da tiho i diskretno pazite da su građani zadovoljni. Vi niste tu da biste drsko razmišljali o našim dužnostima. Građanin ima prava. Vlast ima dužnosti.

Šefovima sala uvijek se može oprostiti. To je težak i častan posao. Predsjednicima vlade nikad. Zato što imaju moć, a moć je - osim što je nečasna - afrodizijak bijednika. Iz te se bijede predsjednici vlada mogu spasiti ničim nego samozatajnim podnošenjem svake kritike. Pa i one drske, bezobrazne i uvredljive. Vlast nije privilegij. Vlast je poniženje. Vjerojatno potreban, ali žalostan posao i zato demokratska vlast redovito podsjeća građane kako je tu samo zato da bi bila na usluzi, a ne za Boga miloga, nimalo poštovana gospođo javni službenik, zato da ne tolerira kritike očajničkih poteza jedne bankrotirane države.
Vi o tome očito ne znate ništa.
Kako se usuđujete?
Kako vas nije stid?

Kako vas nije stid što ste postali javni službenik samo zato što se u Hrvatskoj već devetnaest godina javnim poslovima ne bavi nitko tko ima imalo dostojanstva i moralnog i intelektualnog integriteta? Čast izuzecima. Upravo njima i prijetite.

Dok još uvijek traje stjecaj nesretnih okolnosti zbog kojih ste predsjednik Vlade Republike Hrvatske, umjesto da ste tajnik mjesnog ureda u okolici Pakraca ili Lipika, pokušajte čitati Montesquieua i Tocquevillea. Ili barem Nauku o upravi Eugena Pusića. Slutim da niste pročitali ni Ustav. Idite na večernji tečaj gdje će vam bilo tko pokušati objasniti što je fiskalna politika desnog centra i kakav ste skandal napravili s prijetnjom da nećete tolerirati javnu kritiku idiotske porezne politike vaše vlade. I gubite mi se s očiju!

MAMA ZNA NAJBOLJE

"Moja kćerka će biti peta Dikanova žena, zato što svaka majka svojoj kćeri želi najbolje u životu, da se skrasi uz izuzetnu, posebnu osobu, tako da ću ja svoju kćerku rado prepustiti u ruke gospodinu Radeljaku..."

Dolores Lambaša, trenutno u vezi s Dikanom Radeljakom, u Jutarnjem listu, 8.8.2009.

LADY IN RED

Prošlo je prvih trideset dana kako je Jadranka postala šefica hrvatske vlade, pa je red zabilježiti što je za to vrijeme učinila.
Prvo je oprala suđe, zatim napravila krumpir salatu, zaposlila nekoliko desetaka ljudi u pretrpanoj administraciji, podigla PDV za jedan posto, provela u djelo zamisao o nametanju kriznog poreza svima koji se mogu pohvaliti fantastičnom mjesečnom zaradom većom od tri tisuće kuna i na kraju otišla u Trakošćan deblokirati slovensku kočnicu hrvatskog pristupa Europskoj uniji. U povijesnom dvorcu ukazala se u upečatljivoj crvenoj haljini, valjda kako je Pahor ne bi promašio ili možda zamijenio s Jandrokovićem, te u totalnoj konspiraciji dogovorila navodnu deblokadu od strane Slovenije već krajem godine. Jadranka očito ima nešto što Ivo nikako nije imao kad je tako na brzinu smotala zadrtog Boruta. Možda je Sanader modno potpuno neosviješten i njegov stil nije impresionirao Slovence, jer da je on obukao ovako crvenu haljinu, Hrvatska bi valjda već odavno punopravno sjedila u krugu europskih članica.
Jedino što se ne zna je cijena slovenskog popuštanja jer premijerka i premijer ne samo da su proglasili silenzio stampa nego su odlučili provesti silenzio tutti. Nitko nema pojma da li će lignje, skuše i rakovi plivati u Piranskom zaljevu ili Savudrijskoj vali te čije će državljanstvo ribe imati nakon pregovora. Iako je razgovor Jadranke i Boruta nepoznat, na njegovom su kraju oboje bili „vidno raspoloženi“, pa možemo samo nagađati kakve će tajne Trakošćan čuvati još barem neko vrijeme. Može biti da Pahor uopće nije pao na haljinu nego mu je Jadranka ispričala nekoliko Mesićevih viceva, ali to je malo vjerojatno, jer ni uz najbolju volju ne mogu zamisliti strogu premijerku kako iz rukava sipa šale i pošalice nasmijavajući sve oko sebe.
S obzirom da se pregovori hrvatske i slovenske strane nastavljaju, s nestrpljenjem očekujemo sljedeću odjevnu bravuru premijerke koja bi Slovenca trebala potpuno dotući. Možda nabaci onu majicu na koju se nedavno toliko naljutila, pa na kraju ispadne kako odijelo ipak čini čovjeka kada ga već ne čine njegova djela.

RONI I KAMIONI

Nakon gotovo pet godina raspetljala se afera s nabavom namjenskih vojnih kamiona za potrebe Ministarstva obrane koje su izravnom pogodbom kupili glavni i odgovorni u to vrijeme Ivo Bačić i Berislav Rončević. Kamiončići su plaćeni nešto više od 34 milijuna kuna, naravno proračunske love, a sada je zaključeno kako je spomenuti dvojac tom nabavkom oštetio državu za cijelih deset milijuna. Sve do jučer HDZ-ov jastreb Andrija Hebrang tvrdio je kako nema ništa sporno u toj nabavci i stavljao ruku u vatru za Ronija, a sada s opeklinama najvišeg stupnja priča o isprici hrvatskoj javnosti ukoliko se dokaže da je bivši ministar kriv.
U međuvremenu je Bačić iz MORH-a prešao u MUP i tamo, valjda za nagradu zbog dobro obavljenog posla, bio državni tajnik sve dok ga nedavno nisu šutnuli s te funkcije, a Roni je nakon odlaska s mjesta ministra postao uvaženi saborski zastupnik odakle još nije degažiran. Cijelo vrijeme tvrdeći kako je sve napravljeno po zakonu i da se tu radi zapravo o napadu na jednog ministra HDZ-ove vlade, difamirao je Mesićeve napore u stajanju na kraj nerazumnom trošenju novca poreskih obveznika, što nas je u konačnici i dovelo tu gdje danas jesmo - pred bankrot.
Nakon podizanja kaznene prijave protiv bivšeg ministra i njegovog tadašnjeg pomoćnika, Roni je ekspresno dao do znanja kako je sve to montirani politički proces. Nejasno je samo koja to politika vodi hajku na njega i tko je toliko moćan faktor da navodno nevinog čovjeka dovede praktički pred zatvorska vrata. U tom se slučaju postavlja i ključno pitanje o računu na kojemu je tih deset milijuna završilo i tko je njegov vlasnik. Rončević ih zasigurno nije zadržao za sebe, ali netko pametniji i moćniji od njega jest, pa ako se završi samo na trpanju sirotog i nevinog Ronija u prugastu uniformu, a k njemu ne pridruže i cimera koji je dobio milijune, opet nismo ništa riješili. Usput, odmah bi trebalo provjeriti da li kazneno prijavljeni Roni možda nema državljanstvo susjedne nam Bosne i Hercegovine, pa da mu odvjetnik koji istovremeno zastupa i prebjeglog Glavaša ne bi sugerirao nastavak lagodnog života izvan granica države kojoj je nabavkom kamiona navodno hapio deset milijuna.
Zbog ovakve zlouporabe položaja moguće je otići na zatvorsku koštu do deset ili, u blažem obliku, do pet godina. Pitanje je hoće li Hrvatska dočekati to čudo da jedan političar završi s one strane brave pa bio to, figurativno rečeno, kamionima pregaženi Roni ili bilo koji drugi krojač sudbine hrvatskog naroda s mogućnošću pristupa sve tanjem i siromašnijem državnom proračunu, ili će se opet naći neka zakonska rupa pa će sve ostati samo na prijavi koja će s vremenom biti odbačena kao neutemeljena.

REBALANS FRANJE TAHIJA

Namet, harač, pljačka, hadezarina ili kako god se zvalo to što uvode Kosor i ekipa, konačno će valjda i najveće pobornike vladajuće političke stranke uvjeriti s kime zapravo imaju posla. Povećanje PDV-a, koji je ionako najveći u Europi, te oduzimanje od plaće dva ili četiri posto svima koji imaju tu nesreću pa zarađuju više od tri tisuće mjesečno, udar je na egzistenciju građana kojega se ne bi postidio ni stubički šef Franjo Tahi. Jadrankine kućne čarolije konačno su ugledale svjetlo dana u najgoroj mogućoj varijanti, sramno i s vrhunskim cinizmom dajući do znanja svima kako ih je politička vrhuška zapravo uzela za jamce svojoj rastrošnosti i beskrajnom zaduživanju kod koga god se to moglo. Odvratno je hvaliti se kako će milijun i pol građana ostati pošteđeno ove sofisticirane otimačine, kao da je uspjeh imati u državi ljude koji žive sa manje od tri tisuće kuna. Ministar financija Šuker, glavom tijelom i djelima rezani Superhik, u svojoj se besramnosti ruga svima onima koji se usude konstatirati kako je upravo politika u kojoj je on jedna od glavnih faca Hrvatsku dovela do kolapsa iz kojega nas više ne može izvući ni omraženi, kako kaže jedan zastupnik iz redova vladajućih, me me ef.
Predsjednički kandidat Andrija Hebrang razbacuje se brojkama i usporedbama sa gomilom drugih zemalja kao da je prosječnog penzića i zaposlenika koji jedva spajaju kraj s krajem te jesu ili nisu u škvadri kojoj će se uzeti lova, briga što se događa u Singapuru, Maleziji ili Bangladešu. Umirovljeniku koji se neće naći u kategoriji oporezovanih jer ima malu penziju, daje se do znanja kako čak i jedna Njemačka ima strašne probleme, ali ne kažu kako mu i ta mizerna mirovina neće porasti ni lipe, ali će zato troškovi života biti veći zbog povećanja PDV-a, bez obzira što nadobudna premijerka svaki dan obilazi gospodarstvenike iz raznih branši i doslovno žica od njih da ne podižu cijene. Oni to spremno pred kamerama i u njenom društvu obećavaju, ali zakone tržišta ne diktira Franjo Tahi prerušen u Jadranku Kosor, nego sasvim nešto drugo i daleko izvan ingerencije dotične persone. Svoju široku socijalnu osjetljivost, kojom se toliko hvale, dokazali su i smanjenjem naknada za nezaposlene, dok su jedino rodiljne naknade ostale netaknute, pa će možda biti najbolje da svi ostanu trudni te tako pošteđeni ovog besramnog lopovluka.

Svjetska recesija odličan je alibi za neznanje i nesposobnost, sve promašaje, mito i korupciju koja je u Hrvatskoj više rasprostranjena nego ambrozija, pa je pravo čudo kako je zemlja samo na rubu provalije, a ne na njenom dnu. Stoga bi najgora solucija bilo raspisivanje izvanrednih izbora, jer bi time kreatori ovoga kolapsa elegantno izbjegli vađenje iz blata u koje su upravo oni zemlju i uvaljali.
Tko zna što će biti kada građani uskoro zaista počnu osjećati posljedice ovog rebalansa, ali vidimo da Franju Tahija već imamo, pa nam još samo fali Matija Gubec.

MY MOON

Saborska rasprava o već trećem rebalansu hrvatskog proračuna ove godine bila je neiscrpni izvor gluposti, uvreda i predbacivanja tko je kriv za sadašnje stanje u državi. Oporbeni su optuživali vladajuće, ali ni oni nisu ostajali dužni, pa se tako vraćalo na Račana i Tuđmana, a najdalje je otišao legendarni Baja Jurjević, poručivši stranci na vlasti kako će uskoro krivca tražiti i među pojedincima koji su egzistirali još tamo u devetnaestom stoljeću.
Ipak, šlag na tortu rasprave o rebalansu stavila je izvjesna Božica Šolić, ili tako nešto slično, počastivši kolegu oporbenjaka tako što mu je lijepo pred svima poručila da je jedan obični majmun. Nakon gospođine izjave nastala je sveopća graja gdje su oporbeni tražili opomenu, a vladajući se smijali kao da je Božica izbacila foru godine, sve dok neki biser u pozadini nije objasnio kako spomenuta zastupnica zapravo nije frajeru rekla da je nešto od čega je možda i ona nastala, već da je on njezin mjesec!? Predsjedavajući barba Luka, zbunjen i zaprepašten, a nadasve gluh, nije imao pojma o čemu se radi jer očito ne barata niti hrvatskim, a kamoli engleskim jezikom. Dokaz tome je dao idućeg dana kada je, osvrćući se na Kajinove ljubomorne ispade što odbjegli bivši premijer plovi na jahti, rekao neka ga više ostavi na miru i postavio pitanje što su se Sanadera "svi dovezali". Ovu jezičnu bravuru teško je prevesti na hrvatski uz najbolju volju i poznavanje različitih dijalekata iz cijele Hrvatske, ali i šire. Što je Bebić time mislio reći ostati će vjerojatno tajna koju samo on zna, ali zato je već spomenuti Kajin, plačući na francuskom, vrlo razumljivo dao do znanja što misli o odluci da uvaženi zastupnici od sada sami moraju plaćati cugu i novine. Siromašni je Istrijan tu strahotu nazvao događajem par exellence, jer je nedopustivo da on kao zastupnik ujutro više neće moći pročitati novine, kao da na snagu danom objave stupa zabrana o prelistavanju i memoriranju tiska u Hrvatskom saboru. Po Kajinu je ispalo da će se svima koji uđu u zgradu dotične institucije odmah na vratima pod prijetnjom sile oduzimati svu štampu koju nose pod rukom. Uostalom, što očekivati od čovjeka koji je beskrupulozno oduzimanje od plaće svim bogatašima što prihoduju više od tri tisuće mjesečno pretvorio u alkoholne pare i tužno, u stilu glavne seoske narikače, vapio do neba kako se u ovoj zemlji čovjek više ne može niti napiti. Kao da je nemogućnost padanja u delirijum tremens i manjak promila jedino što muči sve one koji će ostati bez nekoliko stotina kuna već idući mjesec.
S obzirom da je ovo tek treća izmjena proračuna ove godine, tko zna što će nam političari pripremiti za dva ili tri mjeseca u četvrtom rebalansu, ali sigurno je da se već godinama jedino hrvatski građanin na kraju svega osjeća kao My Moon.

MOZAK IZ EPRUVETE

Nedavna izjava ministra zdravstva kako oni koji nisu spremni izreći i crkveno potvrditi bračne zavjete samim time nisu sposobni niti odgajati djecu, zasigurno pripada u antologiju ne samo hrvatske nego i svjetske gluposti. Takvu maloumnu idiotariju vjerjatno ne bi izjavio ni donedavni dežurni svjetski klaun George W. Bush i to kada je bio u najboljoj formi.
Zakon o umjetnoj oplodnji, naime, predviđao je da postupku mogu pristupiti samo osobe koje njeguju bračnu zajednicu, pa su tako neudate žene i neoženjeni muškarci automatski diskriminirani i onemogućeni postati roditelji mališana koji su se nekada kolokvijalno nazivali djeca iz epruvete. Spomenutim se zakonom također onemogućava zamrzavanje jajnih stanica, pa žena mora prolaziti kroz bolan ponovljeni proces izdvajanja istih, što može trajati unedogled. Ipak, zakon je u posljednji trenutak posredovanjem majke nacije Jadranke Premijerke dobio amandman po kojemu ljudi koji žele dijete ipak neće morati pred matičara, ali sve drugo ostalo je isto, klasičan povratak u srednji vijek.
Mogu zamisliti Mariju Tereziju negdje polovicom osamnaestog stoljeća, kojoj kancelar Wenzel Kaunitz donosi ovako napisan zakon na potvrdu, a ona - majka šesnaestoro djece - kaže: "Dragi Wenzel, baci to u smeće, pa odavno smo izašli iz dvanaestog stoljeća!"
Oni kojima je taj rigidni uradak vladajuće stranke jednostavno glup i nazadan puhali su balončiće umjesto da su se kao svi pravi prosvjednici koji drže do sebe vezali lancima na Trgu bana Jelačića i na taj način iskazali svoje nezadovoljstvo.
Prateći sve ovo čovjek poželi usvajanje zakona o presađivanju mozga političarima. Po njemu bi se svakome onome tko je dignuo ruku za spomenutu nebulozu ili samo bio prisutan u sabornici te tako omogućio izglasavanje dotične zaostale gluparije, obavezno presadio mozak nekoga tko razmišlja u skladu s vremenom u kojem živi, jer onome tko se usuđuje ljudima uskratiti pravo na djecu i ozakonjuje ovakvu ludost obavezno treba mozak iz epruvete.

ZRAČNA LUKA INA

U hrvatskoj, zapravo mađarskoj naftnoj kompaniji na hrvatskom teritoriju, posljednjih se mjeseci leti na sve strane. Gužva u zračnom prostoru stvorila se jer firma već duže vrijeme ne izlazi iz minusa, pa je nekoliko desetaka direktora lansirano ili na niže funkcije ili jednostavno katapultirano iz poduzeća. Neki su odletjeli, a neki tek čekaju polijetanje, živeći u blaženom neznanju gdje će im biti odredište. Promjena rukovodećeg kadra i drastično kresanje troškova te umjetno stvorenih radnih mjesta samo su popratne pojave godinama stvarane, u pravom smislu te riječi obiteljske idile, koja je donedavno vladala među zaposlenicima. Pogledajte samo telefonski imenik te tvrtke i rijetko ćete naići na neko prezime koje se ne ponavlja barem pet puta. Tamo su gotovo svi rođaci, kumovi, muževi, žene, djeca i unuci sadašnjih i bivših zaposlenika. Ako radno mjesto za bratovog malog nije postojalo, ništa strašno, izmislilo se za nekoliko dana. Na kraju radnog vremena cijela se obitelj našla na parkiralištu ispred Inine zgrade, osim bake koja radi u Naftaplinu i strica sa benzinske crpke na Trešnjevci koji nisu usput pa idu tramvajem, te tako lijepo zajedno otišli kući. Doma ih je čekao dedek, Inin penzić, s kojim su cijelo popodne raspravljali kako zaposliti još i onog nećaka koji planduje po lokalnim gostionama i navodno traži posao.
Za to vrijeme je sva sila direktora sudjelovala na daleko poznatim feštama koje su se priređivale na račun firme, posjedovala kartice, službene mobitele, automobile, uzimala skupa pića, ručkove i ostale delicije i umjesto novca plaćala ih jednim potpisom. Čak su tjedne i dnevne novine dobili besplatno kako od svoje jadne plaće ne bi morali odvojiti svaki dan užasno veliku cifru od sedam kuna.
A onda su u njihovu idilu, preko hrvatsko-mađarskog graničnog prijelaza simboličnog imena Letenye, ušli Tamas, Zsoltan i Ferenc te poput Kolomana 1102. godine preuzeli stvar u svoje ruke. Nova Pacta conventa samo je logična posljedica prodaje svega što u Hrvatskoj vrijedi kako bi se namirila nerealna i skupa predizborna politička obećanja. INA je prodana Mađarima koji sada faktički imaju sva vlasnička prava upravljati jedinom naftnom kompanijom u okruženju koja je nagomilala gubitke i posluje u milijunskom minusu. Atilu ne zanimaju rodbinske veze i stranačka pripadnost zaposlenika, pa bez problema lansira hrvatske direktore koji trenutno iz zraka nemoćno promatraju gdje će i kako tvrdo aterirati. Čak je i banalni godišnji odmor u srpnju za pojedince među njima prava avantura. U tako nešto su se upustili samo oni koji ili nemaju pojma što se oko njih događa ili oni koji su izuzetno samouvjereni i smatraju se nezamjenjivima.
Krenulo se od direktora, ali na njima sigurno neće završiti, jer treba srezati enormne troškove reprezentacije i nekako ukinuti sva ona izmišljena radna mjesta, pa će blagodati Ikarova sna uživati i mnogi koji nisu imali tu sreću postati rukovoditeljima. Nadam se samo da će kolateralnih žrtava, onih sa znanjem i iskustvom, biti što manje. INA je ogledni primjer kako naše probleme uvijek mora rješavati netko drugi, ovdje Mađari, jer sami nismo sposobni to učiniti. MOL-ovci su, za razliku od hrvatske političke vrhuške, bolne rezove odlučili napraviti promptno, krenuvši od onih koji ne mogu zamisliti da im tajnica ujutro na stol ne donese besplatne novine i kavu koju će krajem mjeseca platiti potpisom na narudžbenici. Kada počnu sve ukinute privilegije plaćati iz svog džepa, možda shvate da osobni dohodak od dvadesetak tisuća kunića treba konačno i zaraditi, ukoliko u međuvremenu, naravno, ne odlete iz direktorske fotelje.

JADRANKA ORLEANSKA

Većinu građana Hrvatske navodno je šokirala ostavka Ive Sanadera, ali još više ih je trebala baciti u šok odluka da ga na mjestu premijera zamijeni Jadranka Kosor, takozvana političarka koja nikada nije samostalno donijela nikakvu odluku. Prvo je za sugestije i dozvole što će reći ili učiniti trebala pitati upravo tog istog Sanadera, jednostavno zato što dotična osim prosipanja demagogije i floskula ne raspolaže apsolutno nikakvim kvalifikacijama za mjesto na kojemu se sada našla.
Čak i njeni susjedi iz zgrade u kojoj stanuje uglavnom negativno komentiraju ovu personu, pa sumnjam da bi gospođu uopće izabrali za predsjednicu Kućnog savjeta, a kamoli je postavili na sadašnju funkciju. Svojom prvom izjavom kako nema straha od nove dužnosti u vlastitim je očima postala hrvatska Ivana Orleanska, koja također nije imala bojazni povesti Francuze u borbu protiv Engleza, a Francusku u bolju budućnost. Kamo će Hrvatsku odvesti Jadranka tek treba vidjeti, ali sudeći po onome što do sada o njenom radu znamo, nećemo daleko stići.
Naoružana šeširima, pokojom suzom i podrškom notornih gubitnika Đurđe Adlešić i Josipa Friščića, koji se samo zahvaljujući neograničenoj količini vazelina za uvlačenje svakome na vlasti još održavaju na političkoj pozornici, Jadranka kreće u Banske dvore. Referirajući se na njene izjave kada je postala ministrica, prvo što će učiniti zasigurno će biti vraćanje dostojanstva hrvatskim građanima, od kojega će onda oni živjeti daljnjih sto godina. Nakon toga vjerojatno slijedi otvaranje neučinkovitih besplatnih telefonskih linija, gdje će svi zainteresirani moći istresti sve svoje probleme, ako im se netko s druge strane uopće javi. Što će dalje biti potpuna je nepoznanica, a kakvu katastrofu možemo očekivati kada se premijerka nađe među europskim diplomatima jednostavno je teško i zamisliti. Vjerojatno će enormno porasti prodaja papirnatih maramica gdje god se Jadranka pojavi, a bujici krokodilskih suza možda popusti i Borut Pahor, te ukine slovensku blokadu hrvatskih pregovora sa EU.
Koliko dugo će se ova nova hrvatska heroina održati na sadašnjoj funkciji i što će uopće raditi ne mogu predvidjeti niti najeminentniji vidovnjaci, proroci, vještice i ostali okultni djelatnici. Nadajmo se samo da će ostati dosljedna vlastitoj izjavi: "Kud` Sanader, tud` i ja!" Ivo je otišao iz hrvatske politike, a ona ionako uvijek ide kamo i on, pa ne daj Bože dugog čekanja.

VIVA LAS VEGAS

Hrvatski veleposlanik pri UN-u sa dva imena, Neven Jurica, više je vremena provodio po kockarnicama Las Vegasa, nego na radnom mjestu gdje je, koje li strahote, trebao predstavljati Hrvatsku. Nije ni čudo da se država percipira kao rastrošna i podmitljiva korupcionaška oaza kad nas definiraju ovakvi mutni tipovi.

U medijima se sada javljaju ljudi koji Juricu poznaju duže vremena i konstatiraju kako njegova kockarska ovisnost datira još iz studentskih dana, pa možemo samo pretpostaviti što je taj sredovječni žetonaš već zakockao. Uz to i jedan dužnosnik vladajuće stranke, koja je rastrošno raspoloženog veleposlanika i uputila u obećanu zemlju Ameriku, sada izjavljuje da su svi znali kako hrvatski Blackjack više vrti rulet po Las Vegasu nego što radi svoj posao. Nije jasno zašto se tolerirala ova nebulozna krađa državnih novaca iz ionako nepodnošljivo nategnutog proračuna i što se čekalo sa lansiranjem veleposlanika-kockara u neki od domaćih zatvora.
Kakva je sve opravdanja Jurica pronalazio ne bi li bio što bliže svom mračnom predmetu želja jednostavno nije za povjerovati! Čovjek je tražio stan u centru Washingtona, jer je ispod rezidencije na periferiji u kojoj je trebao obitavati, zamislite – kontaminirani vojni otrov! To bi valjda trebalo ukazivati na mogućnost da Neven okolo po Americi hoda sa Geigerovim brojačem i otkriva biološko-kemijske opasnosti, te zaključuje kako jedino kockarnice nisu kontaminirane tvarima užasno opasnima po porok hrvatskog veleposlanika.
Imali smo mi još sličnih bisera u inozemstvu koji su švercali alkohol, otuđivali namještaj, bavili se pomalo drogom i ostalim hobijima, ali Neven Jurica ili Jurica Neven je jednostavno nebrušeni hrvatski dijamant kojega moramo brižno čuvati, jer zamislite samo da nas recimo neka susjedna država napadne nepoznatim bojnim ili vojnim otrovima, a mi nemamo osobu koja bi ih jedina mogla detektirati.
Zato Juricu ne treba smijeniti već unaprijediti kao i Fabera, te ga odmah s mjesta veleposlanika postaviti na odgovornu dužnost u Ministarstvu obrane i to po mogućnosti što bliže nekoj kockarnici.

ALELUJA

Velečasni Zlatko Sudac je slikar, pjevač, tekstopisac, poduzetnik i tko zna što još sve ne. U slobodno vrijeme odlazi na Thompsonove koncerte i lijepi flastere na stigme koje su mu se pojavile prije više od deset godina.
Ali, nije to ništa prema onome što smo saznali ovih dana. Sudac ima još skrivenih aduta koje otkriva periodički, pa nikada nije sigurno kakvo će nam novo čudo prezentirati. Posljednje od čudesa ovog stigmatika i karizmatika zaista je fenomenalno, posebice na početku turističke sezone i abnormalne gužve na svakom od trajektnih pristaništa, gdje nervozni i ispečeni turisti čekaju prelazak na otoke. Zlatko nema tih briga, on na susjedni otok jednostavno prošeće, jer čudotvorni velečasni zapravo hoda po vodi! Aleluja!
Ovaj blasfemičan prikaz nije izmislio nikakav rušitelj vjere ili neki sudac Ustavnog suda koji je ukinuo, pod očitim pritiskom Crkve donešen Zakon o zabrani rada nedjeljom, već gospon velečasni osobno. Sliku dotičnog stigmatika možemo vidjeti na njegovom nosaču zvuka "Put, istina i život", gdje odjeven u svetačku bjelinu capka po vodi, vjerojatno negdje na pučini između Rijeke i Krka. S desne mu strane, također ne potonuvši, korača Maja Blagdan, po izgledu tek izašla iz srednje škole i još jedan tip koji također pjeva i svira s velečasnim na albumu.
Ovo hodanje po vodi samo je jedno od niza nadnaravnih akrobacija koje je Sudac već ranije objavio svekolikom pučanstvu. Naime, svi koji su imalo upoznati sa likom i djelom ovog katoličkog svećenika znaju da je levitirao, tj. lebdio, te razvio sposobnost bilokacije ili boravka na dva različita mjesta u isto vrijeme. To je uistinu fantastično, jer istovremeno može duhovno obnavljati Zdravka Tomca na jednoj lokalnoj televizijskoj postaji i prodavati svoj CD na štandu u Mariji Bistrici nekoliko desetaka kilometara dalje. No, niti to nije sve što smo čuli od našega Zlatka... Jednom je, vjerovali ili ne, svijetlio kao žarulja, dakle doživio je prosvjetljenje u pravom smislu te riječi.
Ovako korisnog svećenika vjerojatno nikada nismo imali niti ćemo ga opet dočekati barem idućih dvije tisuće godina. Budući da svijetli i pritom levitira, mogao bi lebdjeti po stanovima siromašnih penzića kojima je zbog neplaćenih računa isključena struja i glumiti žarulju i to kod dvoje penzionera u isto vrijeme.
Kako bi, međutim, dokazao da je i on samo čovjek, javno je priznao svoje nekadašnje razne svjetovne nepodopštine kao što su seks, alkohol i droga, pa možda tu leži uzrok koji koincidira sa spomenutim Zlatkovim nadnaravnim sposobnostima.
Ipak, fali mu još nekoliko čuda, a jedno od tih zasigurno bi ga izbacilo u orbitu vinarske industrije, pa možda na sljedećem glazbenom uratku ugledamo velečasnog Zlatka kako u cipelama od krokodilske kože stoji na obali Save i pretvara je u kutjevačku Graševinu. To bi zaista bio vrhunac bogohuljenja koje dobroćudni i nekomercijalni svećenici Adalbert Rebić i don Ivan Grubišić teško da bi preživjeli.
Vidjevši ovog metropopa kako bez imalo srama, čak i likom kopira tisućljetnu moralnu i svaku drugu veličinu, pomislim kako mi je don Kaćunko puno draži i simpatičniji. On barem čvrsto stoji na zemlji i nazdravlja ličkom rakijom. Uostalom, tko je bez grijeha neka prvi baci kamen!

HORROR NA PANTOVČAKU

Iako do predsjedničkih izbora u Hrvatskoj ima još dosta vremena, posljednjih nekoliko mjeseci u medijima sve vrvi od potencijalnih kandidata i nagađanja tko bi se mogao uputiti na Pantovčak i zasjesti u teglu šefa države idućih pet godina. Naime, u Hrvatskoj se predsjednik tretira kao fikus ili neka slična sobna biljka, postavljena u kut kako nikome ne bi bila na smetnji.
Kandidata ima i zasigurno će ih biti još, od etabliranih političara, preko poznatih javnih osoba, pa sve do notornih klaunova iz susjedstva željnih svojih pet minuta slave i pozornosti koju nikada nisu imali u svom kvartu.
Sve njih, međutim, mogla bi pokolebati izjava aktualnog predsjednika Stipe Mesića, koji je nedavno rekao da je taj posao "jako težak" i kako njegov potencijalni nasljednik mora u sebi nositi gen antifašizma. Dakle, budući hrvatski šef bezuvjetno mora biti fizički radnik i apsolutni antifašist. To bi valjda trebalo značiti da novi fikus na čelu zemlje može pri inauguraciji računati na svu silu krampova, lopata, metli i snimljenu verziju pjesme Po šumama i gorama, koji će mu biti uručeni kod primopredaje vlasti.
Čim zasjedne u teglu za predsjednika počinje noćna mora i horror od teškog posla. Radni dan kreće u pet ujutro kuhanjem kave i pripremom gableca za sve zaposlenike na Pantovčaku. Zatim predsjednik odlazi u skladište metli, izabire najbolju i pomete sve od interijera do eksterijera golemog kompleksa. Slijedi munjevito presvlačenje u bijelu kuharsku odoru i priprema ručka za osoblje i najavljene goste, pa posluživanje istog i na kraju pranje goleme količine suđa. Nakon toga, naravno bez pauze, predsjednik žuri obrisati prašinu, usisati nebrojene kvadratne metre tepiha, usput se boreći sa neudobnom odorom francuske sobarice koju ima na sebi, a pravi ga horror tek očekuje! Naime, na Pantovčaku postoje službeni i neslužbeni automobili koje treba uglancati, te stoga predsjednik oblači plavo radničko odijelo i daje se na posao. Nakon automobila čeka ga pranje prozora uz, na usnama uvijek prisutnu molitvu da ne padne kiša, jer će sav trud tako postati uzaludan. Slijedi još i težak rad u vrtu uz zalijevanje srodnika, pošto je i sam biljka, te svi oni poslovi koje je teško nabrojati. U tu kategoriju spadaju sitni popravci, žbukanje i povremeno betoniranje prilaza. Na kraju dana, umoran i bezvoljan, još se jednom transformira u francusku sobaricu te pere i pegla sve one odore koje je koristio tijekom dana. Ovaj raspored, naravno, vrijedi samo u ljetnim mjesecima, jer zimi radni dan počinje sat vremena ranije zbog posla u kotlovnici.
S obzirom na osobno iskustvo aktualnog predsjednika koji ne laprda bez veze da je njegov posao "jako težak", zasigurno se neće kandidirati nitko tko nema zavidnu muskulaturu Ramba ili Terminatora, a uz sve to još mora biti i antifašist. Tko će biti novi hrvatski fikus teško je predvidjeti, ali po uvjetima natječaja koji su više nego jasni - težak rad i antifašizam - zasigurno znamo da slabići i fašisti nemaju nikakve šanse.

SVINJSKA GRIPA U ZRAKOMLATU

Poznajem jednu Maju, ženu koja se već godinama bavi istraživanjem novih lijekova za razne, pa i najteže bolesti. Ali, što je Maja prema Darku! Naš ministar Milinović je samo u nekoliko sekundi otkrio kako prevenirati pa i izliječiti tzv. svinjsku gripu, bolest od koje je umrlo više od stotinu ljudi diljem svijeta. Lijek još nema službeno ime, sugeriram Darkomicin, a jedini su mu sastojci čaj i limun! Nije precizirano da li se radi o kamilici, menti ili nekoj trećoj ljekovitoj biljci, pa oboljeli od A/H1N1 mogu koristiti bilo što na čemu piše ČAJ i nakon, pretpostavljam, samo nekoliko tretmana svi kontaminirani spomenutim virusom moći će se bez problema pojaviti na nekom od poznatih svjetskih maratona.
Farmaceut Milinović sa svojim čudotvornim lijekom nije jedini koji se proslavio ovih dana. Gospodin Mesić, trenutno zaposlen na radnom mjestu predsjednika RH, odlučio je ni manje ni više nego odletjeti! Naravno, ne s funkcije nego helikopterom od Zagreba do Ivanca, mjesta u blizini Varaždina. Taj put, dug oko osamdeset kilometara, šef države odlučio je doživjeti iz ptičje perspektive, iako bi bilo bolje da je išao cestom i usput gledao zagorske seljake oduševljene stanjem u hrvatskoj poljoprivredi. Navodno je let Zagreb -Ivanec koštao nešto manje od dvije tisuće kunića, što je više od avionske karte Zagreb-Rim!
Za razliku od predsjednika države, glavni u Hrvatskoj seljačkoj stranci Josip Friščić, neće putovati zrakom. On je, naime, najavio da će za idući seljački prosvjed prvi skočiti na traktor i zaputiti se prema Zagrebu. Već zamišljam dotičnog gospodina Jožu kako na čelu kolone nezadovoljnih seljaka mahnito juri traktorom prema glavnom gradu bezuvjetno tražeći ostavku ministra poljoprivrede Pankretića, inače člana njegove stranke.
Izgleda da neće samo Pankretić napustiti Vladu RH. Još jedan izgledni kandidat je i ministar znanosti Primorac, kojemu to nije prva najava ostavke. Razlog je navodno osobne prirode, ali stoji činjenica da ministrov nadobudni projekt o Hrvatskoj kao zemlji znanja nikako ne može položiti ni malu maturu. Naime, besplatni udžbenici podijeljeni prošle godine vrijedni milijune kuna poreznih obveznika koji su trebali educirati nekoliko generacija, na kraju su balade plesali samo jedno ljeto i imali uporabni rok trajanja malo duži od jogurta i salame podriguše iz obližnjeg dućana, koji hvala konzumerističkom Bogu, ponovno radi nedjeljom te će se za iduću školsku godinu štampati novi, opet milijunski vrijedni zapisi iz matematike, fizike, povijesti...
Apsurdnih primjera za spomenuti ovaj tjedan ima još, ali i ovi su dovoljno ilustrativni i zanimljivi, a po njima bi se mogla snimiti i izvrsna akcijska scena za film baziran na puno napete jurnjave. Akcija počinje kada Frščić skoči na traktor i naglo stisne gas te pojuri put metropole brzinom svjetlosti. Sve to u zrakomlatu prati Mesić i daje Joži instrukcije iz zraka, dok u pozadini kadra odjednom izranja Milinović, trčeći sa punim vrećicama uvoznog limuna i domaće kamilice, kako bi preventivno djelovao u slučaju da svinjska gripa prijeđe granice Hrvatske bilo zemljom bilo zrakom i zarazi dva predsjednika i glavna glumca u ovom članku. Primorca u ovoj sceni nema, on je naprosto sporedan, kako u sceni tako i u mnogočemu drugom.