BOŽIĆNA BAJKA

Pripreme za Božić kod većine vjernika izazivaju mahnitu, ove godine možda malo recesijski obojenu kupovinu bakalara, raznovrsne peradi, pajceka i ostalih delicija koje se nakon konzumacije moraju obilno zaliti dobrom kapljicom i na kraju zapečatiti gomilom pirotehnike. Ne treba zanemariti ni svjesno ili nesvjesno sudjelovanje u uništavanju tisuća borova i jela koje će samo desetak dana kasnije završiti u kontejnerima za smeće, umjesto da budu vraćeni u njihova, ionako već devastirana prirodna staništa.
Puno manji broj vjernika dan Isusova rođenja provesti će u duhovnom promišljanju tog događaja i pravog značenja dolaska Mesije te pokušajima da, vođeni Isusovim naukom, od sebe naprave poštenije, humanije i bolje osobe. Zasigurno najmanji, gotovo zanemarivi dio vjerničkog stada Božić će obilježiti kao tradiciju, nešto što su naslijedili od svojih djedova, baka i roditelja, znajući da u Isusovu rođenju 25. prosinca nema ni trunke istine.
Crkva nas, naime, već stoljećima uči stvarima koje racionalno razmišljajući vjernik ni uz najbolju volju ne može prihvatiti kao stvarne i realne. Kršćanstvo i Crkva kao institucija većinu su poganskih, drevnih i tuđih običaja uzeli kao svoju nedodirljivu istinu, pa tako i rođenje Isusovo 25. prosinca. Zanimljivo je, toga su dana osim Isusa – također od Djevice – rođeni pretkršćanski bog Mitra, hindusko božanstvo Krishna, grčki bog Dioniz, koji je vodu pretvarao u vino, a tu su i još neka božanstva kao Oziris i Adonis te bog sunca Sol. Osim toga, 25. prosinac je početak zimskog solsticija, a obilježavao se i kao praznik nazvan Natalis Invictus, kojega su slavili štovatelji drevnog sirijskog kulta Sol Invictus, čiji je pripadnik bio i službeni utemeljitelj kršćanstva Konstantin Veliki.
Osim za proslavu Isusova rođenja, Božić je idealno vrijeme za pogledati zaista odličan film Isus iz Nazareta, koji prikazuje Isusov život upravo onako kako ga tumači i Crkva, koja međutim ne uvažava povijesno utemeljenu činjenicu da se Isusa nikako ne može nazivati osobom iz Nazareta jednostavno zato što Nazaret u biblijsko vrijeme uopće nije postojao. Teško je, naime, povjerovati da poslovično pedantni Rimljani, koji su vrlo temeljito bilježili sve što se događalo u Rimskom Carstvu, zaborave spomenuti nastanak čitavog jednog grada.
Bajka se uglavnom definira kao djelo sa fantastičnim i čudesnim motivima i likovima, pa upravo tako i izgleda crkveni prikaz Isusovog rođenja, kao motiv za idiličnu biblijsku sličicu, a ne na činjenicama utemeljen povijesni podatak. Ova božićna bajka stvarna je samo onima koji slijepo vjeruju u ono što propovijeda Crkva, dok manjinu koja vjeru shvaća kao nadu u bolje sutra i štuje Isusa kojemu se i sami, bez posredništva pape, kardinala, biskupa i ostalog svećenstva uvijek mogu uteći, ne impresionira iz razloga što za nju nema nikakvih relevantnih dokaza.
Zato svima želim sretan Božić pun blagostanja, ljubavi i nadasve prosvjetljenja, dok će čestitka povodom Isusova rođenja morati pričekati najmanje do ožujka.

ANĐELI I DEMONI

Gledati saborsku raspravu o povjerenju ministru Božidaru Kalmeti bilo je déjà vu deklamiranja o bivšim političkim figurama Berislavu Rončeviću i Damiru Polančecu. Obojica su za vrijeme raspravljanja o njihovim propustima prikazivani „anđelima“, da bi nešto kasnije, kada se afere u koje su posredno ili neposredno bili uključeni više nisu mogle sakriti nikakvim hadezeovskim trikovima, spušteni na razinu starih kanti koje više nitko ne treba. Postali su „demoni“ koji narušavaju besprijekoran ugled vladajuće stranke i njenu beskompromisnu borbu protiv korupcije, kriminala i svega što je Hrvatsku dovelo do banane. Kalmeti je povjerenje izglasano, baš kao i gore navedenima, pa sada treba samo čekati koliko dugo će premijerka Pokos ili Kosor trebati vremena da aktualnog ministra degažira u status bivšeg. Poznato je da HDZ svoje zadrte stavove mijenja isto onoliko često koliko i Duško Lokin svoju frizuru, a tek kada voda dođe ne do grla nego preko glave, onda se među njihovim vodstvom dogodi iznenadno prosvjetljenje, pa shvate kako nulta stopa tolerancije prema korupciji ne tolerira nekoga u čijem je resoru koruptivno ponašanje postalo narodni običaj. Pobrojati sve afere stvorene u Kalmetinom ministarstvu posljednjih nekoliko godina nemoguća je misija, ali HDZ-ove perjanice i dalje čvrsto žive u uvjerenju kako siroti Božo nije imao pojma o ničemu, što samo po sebi implicira kopačku u donji dio leđa, jer za koga vraga ubire plaću ako ne zna što mu se zbiva praktički pred nosom.
Kada je odlučio smijeniti kompletnu HAC-ovu vrhušku, Kalmeta je objasnio da razlog nije kriminal potpomognut korupciji sklonim pojedincima nego loša klima, pa su nedugo nakon toga grupno završili u Remetincu ne zato što su radili gluposti nego valjda zbog crne rupe u atmosferi.
Ipak, vrhunac predstave u Saboru režiran je od strane nekoliko vladajućih zastupnika i anđela Božidara osobno. Prvo je Vladimir Šeks, kao da je zahtjev za ostavkom aktualnog ministra iznio nitko drugi nego drug Tito, rekao kako traženje odstupanja sa ministarske funkcije Božidara Kalmete podsjeća na atmosferu komunističkih kazamata. Nakon toga je drugi zastupnik stranke na vlasti govorniku SDP-a, koji se ipak preziva Jovanović, a ne Broz, poručio da nastupa kao najbolji komunistički isljednik, što dotični sigurno govori iz osobnog iskustva, jer je u vrijeme djelovanja spomenutih imao desetak godina, pa je valjda odmah nakon primanja u pionire bio izložen strašnoj torturi od strane komunističkih isljedničkih hordi. Još se jedan lik iz reprezentacije vladajućih prisjetio svoje teške i sumorne prošlosti poručivši Jovanoviću da je to zapravo jedan staljinistički prijedlog, kao da je u Sabor stigao direktno iz sibirskog Gulaga te je iz prve ruke upoznat sa djelovanjem notornog Josifa Visarionoviča.
Najbolji vic ispričao je anđeo Kalmeta osobno kada je rekao kako bi mu svi trebali biti zahvalni što je upravo on otkrivao mnoge afere, sa posebnim naglaskom na one u HŽ-u, još jednom državnom poduzeću u kojemu već duže vrijeme također traju koruptivne igre bez granica.
Sveprisutna premijerka Jadranka na raspravi se nije ukazala, ali si je prije toga zabila fantastičan autogol priopćenjem kako Kalmeta nije ništa kriv i da ne može i ne mora znati što se događa tamo gdje bi on trebao biti glavni. Po toj logici svi ministri imaju svoja prava i povlastice, ali odgovornosti nema nitko. Božidar Anđelko Kalmeta za sada je eskivirao smjenu, ali poznavajući metodologiju vladajuće vrhuške zasigurno će biti maknut u dogledno vrijeme. Hoće li ga smijeniti premijerka Kosor ili premijerka Pokos, ili možda obje, sasvim je svejedno. Važno je samo da vodeće političke strukture ove zemlje konačno prestanu živjeti u blaženom neznanju i još za to neznanje primati ministarske plaće.

KVAKA 22

Izvor: tportal

Žužul za slobodu nudi 22 milijuna kuna

Slaven Žužul, većinski vlasnik Skladgradnje, jedan od petorice uhićenih prošloga tjedna zbog namještanja posla na bojenju tunela Sveti Rok i Mala Kapela, zbog čega je HAC oštećen za 22 milijuna kuna, spreman je sudu kao osiguranje ponuditi upravo taj iznos u zamjenu da ga se poštedi pritvora
Većinski vlasnik Skladgradnje, inače rođak bivšeg ministra vanjskih poslova Miomiora Žužula, odlučio se i u petak, kada je petorka prepraćena istražnom sucu, na aktivnu obranu koju je pred sucem iznosio više od sat i pol. Istražni sudac zagrebačkog Županijskog suda danas treba odlučiti o određivanju jednomjesečnog pritvora bivšem predsjedniku uprave HAC-a Jurici Prskalu, članu uprave Mariju Lovrinčeviću, direktoru Sektora za građenje Goranu Legcu, glavnom inženjeru projekta Bosiljevo – Sveti Rok Željku Kandžiji te direktoru Skladgradnje Slavenu Žužulu.
'Voljni smo osigurati iznos navodne protupravne imovinske koristi. Bitno je da se ne odredi pritvor jer će u suprotnome 750 ljudi, koliko ih je zaposleno u Skladgradnji, završiti na cesti', kazao je Ante Madunić, jedan od odvjetnika Slavena Žužula, pojašnjavajući da je njegov klijent odgovorna osoba u tvrtki te potpisuje dokumente pa su upitni dalji poslovi Skladgradnje, ali i isplate plaća, prenosi Večernji list.
Županijsko državno odvjetništvo, koje je u međuvremenu sudu dostavilo istražni zahtjev, jučer nije imalo informaciju da dalmatinski poduzetnik može ponuditi tolik iznos osiguranja. Također još nije poznato u kojem će se smjeru dalje razvijati istraga vezana uz malverzacije u HAC-u te koji bi posao unutar ove tvrtke istražitelji mogli pročešljati.
Pri pretresu poslovnih prostorija Skladgradnje i HAC-a te obiteljskih kuća uhićene petorke istražitelji su pronašli gomilu dokumentacije koju trebaju detaljno proučiti. Za njezino prikupljanje istražiteljima je trebalo devet mjeseci, a samo dokumentacija koja je vezana za bojenje tunelskih cijevi na sud je dopremljena u devet kutija.
Zasad je poznato da tužiteljstvo još nema povoda pokrenuti istragu i protiv Zdravka Livakovića, bivšeg tajnika u Kalmetinu ministarstvu, koji je navodno namještao građevinske poslove nekim tvrtkama te troškove gradnje cesta prikazivao većima nego što su u stvarnosti bili.

U IME OCA, SINA I DUHA SVETOGA

Izvor: Jutarnji list

Prvi put u Hrvatskoj svećenik pedofil ide u zatvor

RIJEKA - Županijski sud u Rijeci potvrdio je presudu kojom je 65-godišnji svećenik Drago Ljubičić, župnik iz Banjola na otoku Rabu, u prosincu 2007. godine bio osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine zbog bludničenja nad maloljetnim dječacima.
Ljubičić je proglašen krivim za bludničenje nad ukupno petero dječaka u dobi od 8 do 11 godina koje je kao župnik i vjeroučitelj počinio u prostorijama Župne crkve Svete Lucije u Banjolu, te u prostorijama područne Osnovne škole. Prvi slučajevi zabilježeni su u proljeće 2003. godine, odnosno oko dvije godine nakon njegova dolaska u tu župu.
Općinsko tužiteljstvo teretilo ga je da je dječacima prilazio za vrijeme oblačenja ministrantske odjeće i haljina, te im pod izlikom navodnog pomaganja u oblačenju, a zapravo s namjerom da zadovolji svoj nagon, zavlačio ruku pod njihovu odjeću ili ih preko odjeće dodirivao po intimnim dijelovima tijela.
Slične je radnje činio i dok je djecu vozio u automobilu. Navedeni su i slučajevi u kojima je dječake za vrijeme vjeronauka u školi pozivao da mu sjednu u krilo i na taj način pregledavao bilježnice, te ih pritom dodirivao preko odjeće. Spominje se i slučaj u kojem je od učenika tražio da skine odjeću kako bi mu „pregledao“ ogrebotinu na nozi zadobivenu pri padu s bicikle.
Cijeli je postupak zbog zaštite oštećenih dječaka bio zatvoren za javnost tako da detalji suđenja nisu poznati. Poznato je da su dječaci saslušani putem video linka uz svu potrebnu stručnu pomoć, a u sudnici su, pak, svoje iskaze dale njihove majke kojima su se povjerili. Slučaj je, naime, otkriven kada su dvije majke otvoreno porazgovarale i o tome pitali svoje sinove koji su im se konačno povjerili i ispričali što im se događalo u crkvi i školi. Do tada su se bojali to učiniti jer je velečasni uživao veliki ugled.
Velečasni Ljubičić u svojoj je obrani rekao da je nakon dobivanja informacija da se roditelji žale na njegovo ponašanje, preko učenika svima poslao pozive za sastanak s namjerom da otvoreno porazgovara i da mu se tada nitko nije požalio ili ga optuživao. Potvrdio je i da im je doista pomagao u oblačenju, ali je opovrgao da ih je pipkao i dodirivao s namjerom spolnog zadovoljavanja.
Također je potvrdio da je djecu odvozio kući svojim automobilom, no naglasio je da su djeca to voljela i da ih je u automobilu uvijek bilo više, a ne samo jedan.
Na kraju postupka vijeće pod predsjedanjem sutkinje Tatjane Čargonje proglasilo ga je krivim i za tri djela u kojim je u više navrata bludničio nad dječacima osudila na kazne od po 10 mjeseci, a za dva slučaja jednog „pipkanja“ na 6 mjeseci zatvora. Potom mu je izreklo jedinstvenu kaznu od 3 godine. U obrazloženju presude sud je naveo da su dječaci svime što su proživili bili šokirani i u nevjerici, te su imali osjećaj nelagode i srama. No, svjedočili su istinito u skladu sa svojim godinama i situaciji koju su proživjeli.
Njihovi iskazi su bili uvjerljivi i potvrđeni su iskazima majki. - Optuženi nije slučajno dječake dodirivao po intimnim dijelovima tijela, već je to radio s namjerom da se zadovolji i to iskorištavajući svoj ugled i položaj župnika i vjeroučitelja - zaključak je suda zbog kojeg će Ljubičić kao prvi svećenik u Hrvatskoj zbog pedofilije morati otići u zatvor. Olakotne okolnosti su mu bile neosuđivanost i starija životna dob, a otegotne brojnost djela i upornost, te posebno već navedena činjenica da je iskoristio svoj položaj i status.

HRVATSKA - ZEMLJA ZNANJA

Izvor: Jutarnji list

Šokantni rezultati državne mature: Ne znaju zbrajati, pisati niti se pomoliti

ZAGREB - Gotovo svaki drugi učenik koji je na probnoj državnoj maturi ljetos pisao test iz matematike na višoj razini pao je na ispitu, iako je za dvojku bilo dovoljno točno riješiti samo 20 posto zadataka.
Istodobno čak 32 posto učenika nije uspjelo riješiti test iz matematike ni na osnovnoj razini. Uzme li se da je na ispit izašlo 32.970 učenika, proizlazi da na probnoj maturi svaki treći ovogodišnji maturant nije zadovoljio, samo iz matematike.

Hitna reforma školstva
Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja ovih je dana obradio sve rezultate probne mature, a podaci do kojih su došli više su nego šokantni i ukazuju na potrebu hitne reforme školskoga sustava.
U Hrvatskoj osnovnu školu, prema podacima Ministarstva obrazovanja, odličnim uspjehom završava oko 60 posto učenika, dok je odlikaša u srednjim školama 15 posto. Ako je to slika znanja učenika, postavlja se pitanje kako je moguće da je na probnoj maturi iz svih predmeta bilo jedva od pet do šest posto odlikaša.
Posebno je kritična matematika, iz koje gotovo svaki drugi učenik, od njih 15 tisuća koji su pisali test na višoj razini, nije uspio skupiti ni 12 od mogućih 60 bodova, koliko je bilo dovoljno za dvojku.
Rezultati učenika strukovnih škola još su gori: čak 68,86 posto učenika strukovnih škola, koji su pristupili testu iz matematike na višoj razini, palo je na ispitu, njih 21,36 posto iz testa je dobilo dvojku, 6,3 trojku, a 3,12 četvorku. Za peticu u strukovnim školama test nije riješio aposolutno nitko, dok je u gimnazijama takvih ipak bilo 5,94 posto.
Učenici strukovnih škola i na nižoj su razini potpuno podbacili: čak ih je 42,49 posto iz matematike dobilo jedinicu, a 35,62 posto dvojku.
Od gimnazijalaca su najlošije test iz matematike riješili učenici jezičnih gimnazija: u prosjeku su riješili samo 22,6 posto pitanja. Ispod prosjeka su bili i učenici općih i klasičnih gimnazija.
Situacija je još gora s obzirom na to da svaki drugi gimnazijalac, kako pokazuju istraživanja, iz matematike uzima i instrukcije.

Podbacili i iz hrvatskog
Učenici nisu briljirali ni iz hrvatskog. Najveći je broj srednjoškolaca test iz hrvatskog na višoj razini riješio za trojku (43,78 posto), 13 posto učenika palo je na testu, dok je peticu zaradilo samo 4,39 posto učenika.
Svi učenici koji su pristupili probnoj maturi obvezno su pisali ispit iz hrvatskog, matematike i stranog jezika, te još jednog predmeta po izboru. Riječ je, dakle, o onim predmetima koji će se ove godine polagati i na pravoj maturi, a tu će čast prvi put imati upravo generacija učenika koja je lani na probnoj maturi ostvarila ovako loše rezultate.
Stručnjaci su vrlo zabrinuti, pa se već govori o tome da će im zbog poraznih rezultata na probnoj maturi na onoj pravoj biti ponuđena bitno lakša pitanja.
Jedan od sastavljača pitanja iz matematike prof. dr. Zvonimir Šikić, profesor na FSB-u i matematičkom odjelu PMF-a, kaže dda su sva pitanja na probnoj maturi bila u okviru programa, te da su u tom smislu ona korektna.

Preopširno gradivo
- No, očito djeca uče samo ono gradivo koje obrađuju u zadnjih mjesec-dva.
Nema trajnih znanja, što i nije čudno jer se mi unutar struke nismo zapitali što su konačna znanja, a da jesmo, vidjeli bismo da je to što radimo preširoko i preopširno - istaknuo je Šikić.
- Nebitno je što ćemo izbaciti, bitno je samo da djecu rasteretimo - rekao je Šikić i otkrio da je povjerenstvo, čiji je i on član, već sastavilo lakša pitanja iz matematike.
Milivoj Miliša, ravnatelj IV. jezične gimanzije u Zagrebu, smatra da su na testu u ovom slučaju pali sastavljači pitanja, a ne djeca.
- Na testu čak nisu ni bili teški zadaci. Bilo je dosta problemskih zadataka, no taj se tip zadataka vrlo malo vježba u školi - rekao je Miliša koji smatra da bi pri sastavljanju testova trebalo uzeti u obzir i to da učenici u prirodoslovno-matematičkim gimnazijama imaju pet sati matematike tjedno, a oni u jezičnim tri.

Promašena koncepcija
Loš uspjeh iz hrvatskoga rav-natelji srednjih škola pripisuju preopširnom programu koji škole ne uspiju ni obraditi.
Dekan FER-a prof. dr. Vedran Mornar smatra, pak, promašenom samu koncepciju testa iz hrvatskog.
- Što mi znači student koji će znati analizirati ‘Otela’ ako je nepismen - kaže Mornar.
- Bili bismo sretni da se testovi smanje i na 10 posto težine, samo da učenici koji izlaze iz školskih klupa, a nisu najnadareniji matematičari, znaju osnovne računalne operacije i matematičku logiku - rekla je Vlatka Sakar, vlasnica Udruge “Praksom do znanja” i vlasnica Antea revizije.
Istaknula je da njezin stav sigurno dijele svi poduzetnici s obzirom na to da se pokazalo da čak i kadar koji izlazi s fakulteta, a kojima bi matematika treba biti bliska, kao što su to, recimo, ekonomisti, ne zna izračunati postotke.

DOŽIVOTNA ROBIJA

Izvor: Jutarnji list

Tajkunu Željku Žužiću u sporu sudi supruga!?


Općinski sud u Velikoj Gorici potresa afera u kojoj su glavni protagonisti tajkun Žužić kao tuženik i njegova supruga kao sudac


ZAGREB - Sutkinja Vesna Žužić, supruga velikogoričkog tajkuna i vlasnika Soliduma Željka Žužića, vodi spor u kojem je na tuženoj strani i njen suprug!
Iako je riječ o očitom sukobu interesa, na Općinskom sudu u Velikoj Gorici, čini se, ne misle tako.
Naime, sutkinji Žužić dodijeljeno je vođenje sudskog spora povezanog s Poljoprivrednom stanicom d.o.o. čiji je član Uprave i direktor, prema uvidu u Sudski registar, njen suprug Željko Žužić. Zbog toga je Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podnijelo zahtjev za izuzeće sutkinje Vesne Žužić iz tog slučaja s obrazloženjem da je riječ o sukobu interesa.
No, prema odluci koju je donijela v.d. predsjednice Općinskog suda u Velikoj Gorici, Irena Kvaternik, taj zahtjev za izuzeće je odbijen. Također je navedeno da na tu odluku sutkinje Kvaternik nije dopuštena žalba.

Štitila sina?
Sve prijave protiv Hrvoja Žužića
do zastare su
ostajale u ladici

Nije ni tužitelj, ni odvjetnik
Iako nam se sutkinja Kvaternik nije htjela očitovati o svojoj odluci, u sudskim se kuloarima priča kako je ona odbijanje zahtjeva za izuzeće i tvrdnju kako Vesna Žužić nije u sukobu interesa obrazložila, navodno, riječima “gospođa Žužić nije ni tužitelj, ni odvjetnik, pa kao takva nije ni zainteresirana strana u tom slučaju”.
Sutkinja Vesna Žužić, pak, u telefonskom razgovoru na naš je upit kratko odgovorila: - Ne mogu se očitovati o predmetima koje vodim, ali nikad se nije tražilo moje izuzeće.
Budući da smo Vesnu Žužić u tom trenutku pitali i za neke druge sudske sporove koji su povezani s njenim suprugom, vjerojatno je bila u pravu kad je potvrdila da u tim slučajevima nije vodila suđenje. No, nije točno da se njeno izuzeće nikad nije tražilo.
U prilog tome govori sudski spis br. 9SU - 346/09, odnosno rješenje od 28. svibnja 2009. kojim se odbija zahtjev Općinskoga državnog odvjetništva za izuzeće sutkinje Žužić iz slučaja.
Na Općinskom sudu u Velikoj Gorici, međutim, nisu bili previše voljni dati nam na uvid spis koji smo zatražili, kao ni ostale informacije o tom slučaju. Glasnogovornica suda, sutkinja Jelena Rajić, prošli je tjedan, kad smo zatražili uvid u jedan drugi spis vezan za velikogoričkog tajkuna Žužića, uporno tvrdila da nam ne može pomoći bez broja sudskog spisa. Nije joj mogao pomoći, kako je tvrdila, cijeli niz drugih podataka koje smo joj dali kako bismo dobili uvid u spis.

Pitajte glasnogovornicu
Šest dana poslije, u ponedjeljak 5. listopada, sutkinju Rajić posjetili smo u zgradi suda i donijeli joj broj spisa za slučaj izuzeća sutkinje Žužić, a tad je ponovno izjavila da nam ne može ništa reći te da upit moramo zatražiti pismenim putem. Tek tada će, rekla je, nakon dogovora s predsjednicom suda vidjeti “što nam može reći, a što ne”.
Istodobno nas v.d. predsjednice suda Irena Kvaternik, koja je odbila zahtjev o izuzeću, u ponedjeljak nije htjela primiti na razgovor, nego nas je uputila na glasnogovornicu suda Jelenu Rajić.
Kada smo pitanja uputili pismenim putem, mailom na adresu suda, drugi dan od glasnogovornice smo dobili nekoliko šturih odgovora, ali bez očitovanja sutkinje Kvaternik koje smo također tražili.
U dopisu koji smo joj uputili, među ostalim, zatražili smo da nam odgovore zašto se vodi spor oko Poljoprivredne stanice d.o.o., koliko traje te kako je slučaj dospio kod sutkinje Vesne Žužić s obzirom na to da je član Uprave, odnosno direktor Poljoprivredne stanice d.o.o., njen suprug Željko Žužić.
Nadalje, tražili smo objašnjenje zašto je odbijen zahtjev o izuzeću, kao i obrazloženje odluke v.d. predsjednice suda da sutkinja Žužić nije u sukobu interesa.

Vi niste stranka u postupku
Od glasnogovornice Jelene Rajić dobili smo odgovor “kako ne možemo dobiti uvid u spis jer nismo stranka u postupku” te da “uvidom u spis nije razvidno zašto se vodi spor oko Poljoprivredne stanice i koliko on traje jer Poljoprivredna stanica nije stranka predmeta”.
Na pitanje zašto je odbijen zahtjev o izuzeću, Rajić je odgovorila da je to “iz razloga što Poljoprivredna stanica d.o.o. nije stranka u navedenom postupku”, a potvrdila nam je da sutkinja Žužić i dalje sudi u navedenom predmetu koji joj je preraspodijeljen u rad “rješenjem predsjednice suda od 17. veljače 2009. godine, obzirom da je sudac koji je rješavao u navedenom predmetu imenovan sucem za mladež te je preuzeo u rad predmete iz navedene nadležnosti”.
Bez obzira na oskudne informacije s Općinskog suda u Velikoj Gorici, uspjeli smo doznati još neke pojedinosti o slučaju, među ostalim i to da je sutkinja Žužić ovaj slučaj vjerojatno dobila jer u prvi trenutak nije bilo evidentno da je u pozadini priče i njen suprug.
Naime, iz pouzdanog izvora doznajemo da je Općinsko državno odvjetništvo zbog jednog poljoprivrednog zemljišta u Velikoj Gorici najprije tužilo tri druge fizičke osobe, da bi se daljnjom istragom ispostavilo da je to poljoprivredno zemljište, zapravo, upisano pod Poljoprivrednom stanicom d.o.o. koja je vlasništvu Željka Žužića.
No, ako na sudu odmah i nisu znali da je u priči i vlasnik Soliduma, njegova je supruga zasigurno znala pojedinosti, što je bilo dovoljno da sama odustane od slučaja. Tim više što je Općinski sud u Velikoj Gorici navodno dobio zadatak da sve predmete vezane za obitelj Žužić prebacuje na okolne sudove upravo zbog mogućeg sukoba interesa.

Pet godina zatvora
Ta odluka donesena je nakon pritiska na sud, koji je izazvalo suđenje sinu Žužićevih, Hrvoju Žužiću, zbog izazivanja teške prometne nesreće u kojoj je 1. kolovoza 2007. poginula 19-godišnja Ružica Pavić, a teško ozlijeđen 22-godišnji Hrvoje Matijašić. Kao što je poznato, taj predmet je poslije prebačen na Općinski sud u Karlovcu, a Hrvoje Žužić trenutačno služi petogodišnju zatvorsku kaznu.
Još je neobičnije to što je, nakon što se sve otkrilo, v.d. predsjednice suda Irena Kvaternik odbila zahtjev Državnog odvjetništva o izuzeću sutkinje Žužić. Pogotovo što o Vesni Žužić na Općinskom sudu kruže i neke druge priče, poput onih da je zataškavala i u ladici sve do zastare držala brojne prekršajne prijave protiv svog sina Hrvoja.

Besplatno dobio imovinu vrijednu 500.000 eura
Poljoprivredna stanica d.o.o., prema podacima iz Sudskog registra, ima temeljni kapital od 12,577,000.00 kuna.
Kao predmet poslovanja navedeni su uzgoj žitarica, voća, povrća, cvijeća, usluge u stočarstvu...
No, u Poljoprivrednoj stanici bave se i ugostiteljstvom, savjetovanjem, posluju s nekretninama, bave se nautičkim, kongresnim, i lovnim turizmom, a pružaju i usluge javnih parkirališta i garaža. Kao jedini član uprave i direktor naveden je Ž. Žužić.
No, prije šest godina, mediji su pisali o neobičnom načinu na koji je Žužić stekao vlasništvo nad kućom, tri zgrade, dvorištem i vrtom u Velikoj Gorici na Trgu kralja Tomislava 37 gdje je i danas sjedište Poljoprivredne stanice. Iako je prva vijest bila da je Žužić od direktora četiriju zadruga kupio poslovnu zgradu u centru grada, ispostavilo se da za nju nije platio ni kune.
Žužić je, naime, u posjed toga došao na temelju priznanja zadrugara o dosjelosti Poljoprivredne stanice nad prostorima koji su koristile četiri zadruge. Sud je na osnovu tog priznanja donio presudu u korist Žužića koji je tako sve prostore zadrugara dobio bez kune naknade, iako je njihova vrijednost procijenjena na pola milijuna eura.
Spor je vodila sutkinja Jadranka Veselić koja novinarima tada nije znala objasniti zašto je presuda donešena bez sastava Vijeća i zašto su dva ročišta održana u razmaku od samo četiri dana.

Žužići prijetili policajcima
Prometnu nesreću u kojoj je poginula Ružica Pavić, Hrvoje Žužić skrivio je u pijanom stanju. No, do te nesreće tajkunov je sin bio čak 19 puta prijavljen zbog prometnih prekršaja, i to najčešće zbog vožnje u pijanom stanju te bez vozačke dozvole.
Protiv oca i sina Žužića na sudu u Glini vodi se kazneni postupak zbog prijetnji policiji. Žužići su, naime, u travnju 2006. godine demolirali kafić H2O jer im je konobarica u 23 sata odbila dati novu rundu pića.
Prilikom privođenja prijetili su policajcima da će ostati bez posla jer oni “imaju utjecajne prijatelje”.

NO PASARÁN

Izvor: Jutarnji list

Tuđmanove barikade pripremljene za obranu Markova trga

ZAGREB - Vlada Republike Hrvatske u suradnji sa Policijskom upravom zagrebačkom odlučila je spriječiti eventualne navale prosvjednika na Markov trg, najavljene u sklopu velikih jesenskih prosvjeda protiv aktualne hrvatske vlasti.
Ovih dana, naime, u dvorištu stambene zgrade u Radićevoj ulici u središtu Zagreba policija je odložila goleme metalne barikade koje će zasigurno poslužiti za zaustavljanje mase nezadovoljnih građana na putu prema zgradama Vlade i Hrvatskog sabora.
Slične, a vrlo moguće upravo te prepreke često su korištene krajem 90-ih godina za vrijeme bivšeg predsjednika RH Franje Tuđmana. Štoviše, bile su smještene u istom dvorištu, a također su se koristile za sprečavanje prosvjeda buntovnih građana.
No osim što je policija odlučila posegnuti za golemim ogradama koje će zaustaviti sve namjere građana da na Markovom trgu iznesu svoje mišljenje, u dvorište stambene zgrade u Radićevoj 30 odložila ih je bez suglasnosti svih stanara.
Tako barem stoji u obavijesti koju je napisao predstavnik stanara zgrade Zvonko Keler. Nakon što je zamolio stanare za mišljenje dobio je samo jedan odgovor pa je postavio sljedeću obavijest:
"Budući da niste ništa odgovorili vezano za metalne ograde, policiji nisam imao što za odgovoriti, što su oni shvatili kao odobravanje. Iste su pohranili u dvorištu"- napisao je Keler.
Kako tijekom rujanskih prosvjeda HUP-a nije bilo pokušaja proboja do Markova trga, barikade su zasad ostale neiskorištene. No, sindikalne središnjice kao i građanske inicijative najavile su velike jesenske prosjede kojima će pokušati rušiti aktualna hrvatska vlast.

INTELEKTUALNI DRPEŽ

Izvor: Jutarnji list

Tipurić zgrće milijune koristeći fakultet za privatni biznis

Dekanska plaća Darka Tipurića od oko 20 tisuća kuna samo je džeparac u velikim prihodima. Fakultetskim financijama upravlja centralizirano i nikome ne polaže račune.
Kako mu se to moglo dogoditi? Cijeli je svijet bio njegov. Bio je uspješan, utjecajan i uvažavan. Barem je tako izgledalo prije tri godine, kada je prof. dr. Darko Tipurić postao dekan Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Prije dvije godine slovio je za pretendenta na pozicije ministra gospodarstva ili obrazovanja. Tada je tvrdio da je jedina veća čast od dekanske ona rektorska. A onda se klupko spleteno i njegovim, očito nespretnim koracima, počelo rasplitati.
Bajka mu se pretvorila u noćnu moru. Umjesto da ostvari san u kojem ga pamte kao nositelja promjena u obrazovanju i gospodarstvu, većini građana Tipurić će ostati u pamćenju kao kontroverzni lik koji je svojevremeno vladao hrvatskim ekonomskim obrazovanjem.
Njegova burna reakcija na vijest da je i sam dospio pod istragu USKOK-a i policije zbog sumnje da je umiješan u financijske malverzacije s HEP-om te na izvještavanje medija o korupciji na fakultetu koji vodi začudila je javnost.
Malo je tko očekivao da će do jučer uglađen sveučilišni profesor nekontrolirano vikati, mašući studijom o privatizaciji HEP-a iz 2004. i nesuvislo optuživati neimenovane lobije za urotu. Takvim je ponašanjem svemu što mu se stavlja na dušu dodao i epitet ekscentrika.
Prije manje od godinu dana, kada je zagrebački Ekonomski fakultet potresao Indeks, akcija kojom je otkrivena najveća korupcijska afera, dekan je mislio da vlada situacijom i da će svojim menadžerskim vještinama zadržati sve konce u rukama. Izmakli su mu. A on,načinom na koji se brani, zapravo ostavlja dojam da je kriv.

Branio korumpirane kolege
Svoje je ljude, profesore Ekonomskog fakulteta, prvo osumnjičene, a potom i optužene za korupciju branio s mnogo više samokontrole. Zanemario je one glasove s tog istog fakulteta koji su iz pozadine šaptali da je Indeks samo početak i da će za izbacivanje korupcije iz zgrade fakulteta trebati potpuna transfuzija.
Danas će 43-godišnji dekan Darko Tipurić benevolentno za sve zlo koje ga je snašlo optužiti medije i neimenovane moćnike.
No, tko je zapravo Darko Tipurić i što je u zadnjih 16 godina svoje zagrebačke karijere činio da mu se danas preispituje svaki korak? Je li doista tako moralno čist i etički nepogrešiv kakvim se predstavlja?
U Zagreb je došao 1993., kada mu je bilo 27 godina, iz ratnog Sarajeva. O Sarajevu, ratu i okolnostima pod kojima je došao u Zagreb nikada nije htio govoriti, ali iz usta njegovih prijatelja i poznanika izašlo je nekoliko verzija te priče. Prema jednoj, u Zagreb je došao kao izbjeglica uz pomoć sestre generala Slobodana Praljka, profesorice marketinga na Ekonomskom fakultetu Tanje Kesić.
Drugi izvori kažu da je u Zagreb stigao majčinu bratu koji je na križanju Ilice i Cankareve imao fotografsku radnju. Sve bi to mogli biti dijelovi iste priče. Profesor Ekonomskog fakulteta Pero Sikavica tvrdi da je upravo on Tipuriću ponudio posao asistenta nakon što ga je upoznao u Zagrebu, prigodom Tipurićeva posjeta fakultetu.
Tada je Tipurić kao zaposlenik Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, s titulom magistra znanosti, u Zagreb došao sa sarajevskim profesorom dr. Azizom Šunjom, s kojim je u ratnom Sarajevu za Vladu BiH radio na osmišljavanju projekta distribucije humanitarne pomoći.
Prema sjećanju prof. Sikavice, delegacija je iz Sarajeva došla u posjet profesorici Fikreti Bahtijarević-Šiber, supruzi poznatog politologa Ivana Šibera, koja o svojem poznanstvu s Tipurićem nije htjela razgovarati.

Ambiciozan student
Tipurićevi sarajevski kolege i danas o njemu govore samo u superlativima. Pamte ga kao jednog od najboljih i najambicioznijih studenata, a posebno ističu njegov angažman u idejama rušenja komunističkog sustava krajem osamdesetih.
Neispričana Tipurićeva sarajevska priča čiji detalji nisu poznati kaže da je, navodno, skrivajući se tijekom rata, dva dana proveo u kanalizacijskim cijevima ne znajući za sudbinu svoje majke, koju je naknadno sretno izveo iz Sarajeva i doveo u Zagreb. Oca nikada nije spominjao, a prema onome što se može provjeriti, iz Sarajeva je početkom rata otišao put Srbije.
Pero Sikavica ističe da je Darku Tipuriću posao na zagrebačkoj Ekonomiji ponudio zbog inteligencije koju je pokazao već pri prvom razgovoru. Uputio ga je da se javi na natječaj za posao asistenta, što je Tipurić i učinio. Sada je Sikavici žao što današnji dekan nije krenuo putem znanosti jer bi tu, smatra, bio izvrstan. Darko Tipurić je, međutim, postao biznismen.
Pohvatati sve njegove prihode gotovo je nemoguće, posebno ne one koji se ostvaruju putem Ekonomskog fakulteta na proizvodnji studija za razna poduzeća, jer dekan Tipurić ne želi objasniti način na koji posluje, a dekani nemaju obvezu ispuniti imovinsku karticu. No, pet tvrtki poslovnog carstva s kojima su on i njegova supruga Lela Tipurić nesumnjivo vlasnički povezani, u protekle su tri godine (2006.-2008.) prema podacima Poslovne Hrvatske ostvarile 44,5 milijuna kuna prihoda i 10 milijuna kuna dobiti.

Poslovno savjetovanje
Riječ je o dvjema tvrtkama koje se bave poslovnim savjetovanjem, Sinergija i Credos ulaganja, te nakladničkoj kući Sinergija Nakladništvo, brokerskoj kući Credos i tvrtki za promet nekretninama Istra nekretnine. Kako u većini poduzedničkih pothvata dekan ima partnere i dobit dijeli s njima, no konzervativna procjena da je bračni par Tipurić u protekle tri godine imao najmanje 114 tisuća kuna neto mjesečnih primanja samo iz dobiti poduzeća u vlasništvu može se smatrati pouzdanom.
Njegova dekanska plaća od oko 20 tisuća kuna tek je džeparac u velikim prihodima, a centralizirano upravljanje financijama fakulteta u kojem nikome ne polaže račune o prihodima i rashodima svoju negativnu stranu po njega ima u tome što mu je na leđima i sva odgovornost.

Rocker s gitarom
Tipurićev pohod na biznis iznenadio je sve one koji su ga poznavali iz vremena kada je svirao gitaru u sarajevskom rock bendu Blitz. Uzor mu je tada bio Saša Lošić, legendarni pjevač Plavog orkestra. Njegovi prijatelji iz tinejdžerskih dana bili su uvjereni da će Tipurić upisati neku umjetničku školu. Od toga je ostao samo rock, koji se uvijek čuje iz njegova dekanskog ureda kao prateći ton u izradi brojnih studija.
Uredi Ekonomskog fakulteta u Zagrebu mjesto su proizvodnje stručnih elaborata o poslovnoj organizaciji za HEP, Podravku, Tehniku, pulski Uljanik, Finu, Inu, PBZ, Zagrebački holding...
Dobri odnosi s pojedincima u vlasti Tipuriću su pomogli u razvoju škole za članove nadzornih odbora koju su završile stotine menadžera. Svaki je od njih platio školarinu od 18.000 kuna. Danas mu se i taj koncept raspada. Obećavao je polaznicima da će certifikat koji dobiju uskoro biti zakonski propisan za sve članove nadzornih odbora, što se nije dogodilo jer bi, u najmanju ruku, bilo diskriminirajuće prema stručnjacima kojima takav tečaj ne treba.
I sve je to mogla biti priča o uspješnom konzultantu i brilijantnom ekonomistu, da Darko Tipurić ujedno nije čelni čovjek javne obrazovne institucije čiji je slab ugled u svijetu i regiji dodatno duboko kompromitirao i pred domaćom javnošću čineći od njega privatnu konzultantsku kompaniju.

Samo jedan znanstveni rad
Ispunjavajući sve znastvene kriterije za napredovanje Tipurić je izgradio akademsku karijeru, no u svojem znanstvenom opusu ima samo jedan znanstveni rad objavljen u međunarodno priznatom časopisu. Većina Tipurićevih radova stručni su radovi proizašli iz studija koje sa timom asistenata proizvodi za razna poduzeća. Među njima je studija slučaja o Dalekovodu “Kultura vlasništva” koju je napisao sa Damirom Skansijem.
Tri godine nakon što se zaposlio na zagrebačkom sveučilištu (1996.) Tipurić se, prema podacima Poslovne Hrvatske, javlja kao direktor tvrtke Europrojekt iz Požege. Poduzeće danas nije aktivno.
Od 1997. Tipurić ulazi u tvrtku Credos, gdje je do lani bio predsjednik Nadzornog odbora.
Danas je riječ o brokerskoj kući čiji je većinski vlasnik Tipurić, a partneri su mu Suzana Lončar, operativna šefica tvrke, ujedno i predsjednica udruženja brokera pri HGK, te Damir Skansi.
Credos je do kraja prošle godine imao vlasnički udio u Zagrebačkoj burzi. Nakon što je Zakon o tržištu vrijednosnih papira od početka ove godine fizičkim osobama omogućio da budu suvlasnici Burze, dekan Ekonomije postao joj je i suvlasnik.
Na svoju suprugu Lelu Tipurić je, nakon što je 2003. ušao u Upravu Fakulteta, prebacio većinu svojih privatnih poslova pa je ona danas prava poduzetnica.
Uz Credos ulaganja, tvrtku za poslovno savjetovanje vodi i Sinergiju, prvu tvrtku za ulaganja koju je Tipurić vodio od 1996. te Sinergiju nakladništvo, koja izdaje Tipurićeve knjige i knjige njegovih kolega s fakulteta, pa je u knjiškom biznisu lani ostvarila 247 tisuće eura prihoda uz rast od 44 posto i 90 tisuća eura dobiti.
Direktorica je tvrtke Istra nekretnine te vlasnica stanova u pulskoj ulici Valsaline, koje i iznajmljuje putem interneta. Istra nekretnine lani su imale 500.000 eura prihoda i 44,7 tisuća eura dobiti. U istoj tvrtki Lela Tipurić direktorsku poziciju od 2001. dijeli s pulskim građevinarom Klaudijom Križancem koji je od 1999. do 2000. “sjedio” s Tipurićem u NO-u Pčelarske centrale, danas ugašene kompanije. Jedan je od Križančevih projekata i urbana vila Monte Lesso između Pule i Vodnjana.
Do lani je Lela Tipurić bila i direktorica Lares plusa. Partneri supružnika Tipurić u biznisu s Credosom i Lares plusom su supružnici Skansi, ali i supružnici Poljak, odnosno Branko Poljak i njegova supruga Lidija Poljak-Skansi.
Branko Poljak (71) direktor je u Lares plusu i Credos consultu, a sa suprugom je i vlasnik tvrtke CTG koja je sa 15,6 posto udjela najveći dioničar Dalekovoda.

Lani osnovao tvrtku
Pravnica Ines Muljat Skansi, supruga Damira Skansija, člana Uprave Dalekovoda, aktualna je direktorica Lares plusa i članica NO Credosa, a plaću prima kao glavna tajnica na Stomatološkom fakultetu u Zagrebu.
I Tipurićeva je supruga pravnica, a uza sve poduzetništvo i ona ima stalni posao. Radi u zagrebačkom uredu člana Uprave Podravke Saše Romca.
U ovoj priči supruge su formalni nositelji funkcija za poslove koje vode njihovi muževi.
S Damirom Skansijem Darka Tipurića povezuje i lani osnovana tvrtka Proventus strategije, koju vodi bivši direktor Auto Zubaka, Tipurićev student, Tomislav Radoš.
S ciljem savjetovanja kompanija u restrukturiranju i provođenju projekata, Proventus su u veljači prošle godine osnovali Skansi putem tvrtke Lares plus i Tipurić putem tvrtke Sinergija, a među suvlasnicima je i Miroslav Budimić, vlasnik Bakrotiska koji je u Tipurićevu Credosu bio član NO-a od 2004. do 2005. Budimiću je, pak, u Bakrotisku član NO-a Saša Romac, šef Tipurićeve supruge u Podravki. Rad uprave Podravke od srpnja ove godine nadgleda, pak, nitko drugi do Darko Tipurić kao član NO-a.
Darko Tipurić je pretjerao kad se oglušio na upozorenja sklonih mu ljudi koji su mu znali reći da mu kroz ruke prođe više studija i projekata nego što sat ima minuta.

Je li prekoračio granice?
Sam je za sebe priznao da ga “krasi” taština. Očito je spoj taštine i ambicije onemogućio znanstvenika od kojeg se nekada mnogo očekivalo da se na vrijeme zaustavi u trci za novcem.
“Velemajstor je trenutka, čovjek koji će vas nakratko oduševiti, ali kada zagrebete ispod površine, slijedi razočaranje”, opisao je svojedobno Tipurića dugogodišnji kolega s fakulteta. Je li, kao takav, Darko Tipurić prekoračio granice ionako šupljih hrvatskih zakona, utvrdit će nadležne institucije, no što god pokazala istraga, ostaje činjenica da je Darko Tipurić kao dekan javne obrazovne institucije svojim ponašanjem prekoračio granice etičnosti i od svojih, možda i dobrih ideja učinio moralno upitna djela.
Prakticirajući preko granica izdržljivosti privatno poduzetništvo na Ekonomskom fakultetu, zamjerio se i mnogim svojim kolegama, iako on toga ni danas vjerojatno nije svjestan.

Neslužbeni stručnjak Vlade za važna pitanja
Isprepletenost funkcija Tipurića, njegovih prijatelja i partnera u biznisima prikazanim u grafikonu rezultat su onoga što Tipurićevi prijatelji zovu njegovom fascinantnom sposobnošću umrežavanja. Kumstvo ga veže s Velimirom Srićom, koji je, postajući prodekan, tvrdio da to čini samo zbog Tipurića. U Ministarstvu znanosti i obrazovanja Tipurićeve projekte zagovarao je državni tajnik Dragan Schwartz, također porijeklom iz BiH. Krugu njegovih prijatelja pripada ili je pripadao i aktualni potpredsjednik Vlade Damir Polančec. Upoznali su se dok je Polančec još bio menadžer Podravke za mandata Darka Marinca. Uspon Damira Polančeca na Markov trg pomogao je i Tipuriću da se uspne do pozicije Vladina neslužbenog stručnjaka za važna pitanja. Radio je na jednom od najvećih Polančecovih projekata, zakonu o radničkom dioničarstvu, koji je neslavno propao. No, Tipurić Vladi nije uvijek išao niz dlaku. Tvrdio je da je politički pogrešno Gradu Hvaru dati 25 posto plus jednu dionicu Sunčanog Hvara, te da od četiri velika brodogradilišta dva treba zatvoriti. Radničko dioničarstvo na Tipurićev način provedeno je u Dalekovodu gdje radi i njegov ključni partner u privatnim poslovnim pothvatima Damir Skansi. S Petrom Đukanom, većinskim vlasnikom IGH u istom je mandatu bio član NO-a Konstruktorove tvrtke Astra international - TIT.

TVRDOGLAVA PO CIJELOM TIJELU

"Ja sam tvrdoglava, a tako sam i građena."

Jadranka Kosor, 9.9.2009.

ALISA U ZEMLJI ČUDESA

"Mediji šire defetizam, nismo u velikoj krizi."

Ministar financija RH Ivan Šuker, 3.9.2009.

SVE JE ISTO KAO LANI

"Lopova je bilo i bit će, ali ne možemo zbog tih ljudi na te tvrtke gledati kao na kriminalne organizacije."

Ministar mora, prometa i infrastrukture RH Božidar Kalmeta, 5.9.2009.

IMA SE PARA

Izvor: Jutarnji list

Za mirovine HVO-a Vlada daje dvostruko više nego za djecu invalide

Samo za mirovine bivših pripadnika HVO-a Hrvatska će u ovoj godini izdvojiti oko 700 milijuna kuna. To je primjerice dvostruko više nego što je proračunu za ovu godinu osigurano novca za skrb za tjelesno i mentalno oštećenu djecu i gotovo osam puta više od novca za kapitalne investicije u školstvu. Država je naime, za izgradnju osnovih škola i športskih dvorana u školama te njihovu opremu u ovogodišnjem proračunu osigurala oko 90 milijuna kuna. Za cijelu kulturu Vlada daje 1 milijardu kuna koliki je proračun Ministarstva kulture, 200 milijuna kuna od države dobivaju sveučilišta u Rijeci i Splitu, a vatrogasci skromnih 14 milijuna kuna. Od 700 milijuna kuna koje izdvajamo za HVO, 200 milijuna kuna su naše obveze iz ugovora s BiH koji je stupio na snagu prije tri godine.

Još 609 zahtjeva

Kada je krajem 2005. naša vlada s BiH potpisala međudržavni ugovor o suradnji na području prava pripadnika HVO-a Jadranka Kosor, tada potpredsjednica Vlade i resorna ministrica, najavljivala je da će Hrvatska sufinancirati mirovinu za 4450 invalida i članova obitelji poginulih, za što će godišnje u proračunu trebati osigurati 157 milijuna kuna.

Danas, tri godine kasnije mirovine iz proračuna prema tom istom ugovoru prima 6406 bivših pripadnika HVO-a (5888 invalida i 516 obitelji poginulih) i potrebno je 207 milijuna kuna godišnje. Međutim, ta će se brojka povećati za još tristotinjak ljudi i oko milijun kuna jer još nije riješeno 609 zahtjeva.

To, međutim, nije jedini novac koji iz proračuna odlazi za bivše pripadnike HVO-a. Osim na temelju ugovora iz 2005. , Hrvatska već nekoliko godina izdvaja i za mirovine oko 6500 bivših vojnika HVO-a koji su u sustavu mirovinskog osiguranja kao pripadnici HV-a. Za njihove mirovine godišnje odlazi gotovo 500 milijuna kuna jer oni primaju samo hrvatsku mirovinu. To znači da Hrvatska trenutno daje 700 milijuna kuna za mirovine HVO-a.

Invalidima i obiteljima pripadnika HVO-a koji su pravo na mirovinu u Hrvatskoj stekli na temelju ugovora s BiH iz našeg se proračuna samo nadoknađuje dio mirovine. Ugovorom se Hrvatska obvezala pomagati svoje državljane, invalide HVO-a i članove obitelji poginulih s obzirom na to da je mirovina koju primaju od BiH mala. Iz proračuna im se isplaćuje razlika do iznosa braniteljske mirovine u Hrvatskoj.

Nadoknada mirovine

Tako danas invalidi HVO-a primaju prosječno 2800 kuna mjesečno mirovine od HZMO-a, a članovi obitelji poginulih 3067 kuna. Oni, pak, koji su u sustavu kao pripadnici HV-a dobivaju prosječnu braniteljsku mirovinu od 5400 kuna.

Nakon potpisivanja ugovora s BiH čak je 15.998 ranjenih vojnika HVO-a i članova obitelji poginulih podnijelo zahtjev za nadoknadu mirovine. Budući da je ugovorom regulirano da će to pravo pripasti samo onim hrvatskim državljanima koji su ranjeni i utvrđena im je opća nesposobnost za rad, morali su proći posebne komisije HZMO-a, kao i reviziju u Ministarstvu branitelja.

MALA ZEMLJA ZA VELIKE GLUPOSTI

Iako je ljeto, doba besposličarenja i fjake na izmaku, u Hrvatskoj se gotovo nitko ne može požaliti da mu je bilo dosadno. Odmah na početku sezone godišnjih odmora tada još aktualni premijer odlučio je uzeti „Malo vitra“ i otploviti s funkcije, ostavivši zemlju i njene građane u čudu i šoku. Nije Ivo Sanader pobjegao zato što se zaželio mora i opuštanja na Jadranu već stoga što je shvatio u kakvom se financijskom minusu i kaosu, zahvaljujući politici njega i njegovih satelita Jože, Đurđe i još ponekih, država našla. Elegantno je iskočio iz lađe koja, puštajući na sve strane tone, uskočio na jahtu i jednostavno nestao na horizontu, pa se tako zorno i slikovito pokazalo da je Hrvatska mala zemlja za velike kukavice.
Nasljednica premijera pobjeglog u mornare svoj je mandat započela krumpirovom salatom, kriznim porezom i većim PDV-om, čime je dokazano da je Hrvatska mala zemlja za velike kuharice i manje plaće.
Nakon toga narod je nekoliko dana uveseljavan svađom i predbacivanjima na relaciji Kaptol-Pantovčak zbog isticanja križeva i ostalih katoličkih vjerskih simbola u državnim institucijama. Grčevito braneći princip o sekularnoj državi Mesić se našao u klinču sa mnogobrojnim apologetima teze o građanima Hrvatske koji se u ogromnom postotku izjašnjavaju pripadnicima Katoličke crkve, iako je pitanje koliko njih tu vjeru zaista i prakticira u svakodnevnom životu. U jeku crkveno-predsjedničkog prepucavanja na Dalmatini se ukazala Gospa, najveća i vjerojatno najskuplja kamena skulptura u Europi, visoka skoro tri metra i teška više od sedamsto tisuća kuna, čime je nedvojbeno potvrđeno da je Hrvatska mala zemlja za velike kipove.
Na kraju ljeta hrvatske građane dočekuju nove cijene hrane i benzina što će neminovno dovesti do lančane reakcije poskupljenja svega i svačega. Oni koji imaju školsku djecu morati će izdvojiti pravo malo bogatstvo za kupnju knjiga i ostalih potrepština nužnih da bi se ostvarila ideja o Hrvatskoj kao zemlji znanja. Oni roditelji koji imaju sreću da im dijete ide u 6.a možda prođu jeftinije od onih čiji mališan ide u 6.b, ili obrnuto, jer samo je u hrvatskom obrazovnom sustavu moguće da za isti razred ima nekoliko različitih udžbenika iz istog predmeta što garantira da je Hrvatska mala zemlja za velike apsurde.
Ovaj je ljetni godišnji odmor bio pun dinamike, preokreta pa i ljubavnih dogodovština, te je tako u prvi plan društvenih zbivanja iskočila glumica Lambaša sa svojim friškim dečkom od sedamdeset ljeta kojega je čekala stoljećima. S obzirom na njeno višestoljetno čekanje frajera koji službeno ima sedam banki, može se zaključiti kako Lambašin komad, koji je stariji od nje, neslužbeno ima najmanje dvjesto sedamdeset godina, a što opet implicira konstataciju kako je Hrvatska mala zemlja za beskonačnu dugovječnost.
Za kraj opet politički cirkus i „znam da ništa ne znam“ filozofija aktualne hrvatske premijerke. Osoba koja bi po opisu radnog mjesta morala biti upućena barem u ono što joj se događa pred nosom, dokazala je da ili slijepo tumara kroz aktualna zbivanja ili nemoćno čeka da joj netko konačno kaže čime se treba baviti. Naime, ona nije znala da je poskupio benzin, nije imala blage veze da se gradi Brankov most koji nigdje ne počinje i nigdje ne završava, nema pojma da lik koji službeno prima plaću u HEP-u polovicu radnog vremena provodi u prostorijama HDZ-a i na koncu nije uopće znala hoće li školska godina početi kada to službeno i treba ili sa tjedan dana odgode. Sve to upućuje na krajnji zaključak kako je Hrvatska raj za političke neznalice i mala zemlja za velike gluposti.

BIG BROTHER

Izvor: Jutarnji list

Zastupnik HDZ-a za šefa financija HEP-a postavio svog brata iako nema fakultet


Brat HDZ-ovca Petra Mlinarića od kada je HDZ na vlasti radi za HEP kao direktor financija iako nema završen fakultet


Ima samo višu ekonomsku školu. Završio ju je u Vukovaru. Radio je cijeli život kao voditelj trgovine cipela Borovo.

Kad je HDZ, stranka njegova brata, došao na vlast život mu se preokrenuo: postavljen je za direktora u HEP-u.

Iako nema fakultet niti impresivni CV, Nikoli Mlinariću, bratu zastupnika HDZ-a Petra Mlinarića, povjereno je 2004. da vodi financije državne tvrtke koja ima prihod od 12 milijardi kuna!

U HEP-u susreo sa starim prijateljem: Ivan Mravak, šef Uprave HEP-a, živio je u susjedstvu rodne kuće braće Mlinarić u Vukovaru.
Obrazovanje

Nisam stigao završiti Ekonomski fakultet od poslovnih obaveza


Otmjeno odjeven

Nikola Mlinarić dobio je plaću od otprilike 13 tisuća kuna i pripadajuće direktorske beneficije. Do danas je direktor za financije.

Prošlu godinu HEP je završio u minusu od 1.5 milijardi kuna. Ne plaćaju dugove pa su postali jedni od najvećih generatora nelikvidnosti u Hrvatskoj.

“Istina je da sam uz redovni posao, redovno, u roku završio Višu ekonomsku školu u Vukovaru, opći smjer. Nakon toga sam upisao Ekonomski fakultet u Osijeku, ali ga zbog poslovnih obveza nisam završio”, napisao nam je jučer u e-mailu Nikola Mlinarić.

Poručio je da se u vezi s procesom zapošljavanja obratimo Kadrovskoj službi ili glasnogovorniku jer je to u njihovoj nadležnosti.

U Hrvatskom elektrogospodarskom sindikatu rekli su nam da nije uobičajeno da se nekoga s višom stručnom spremom zapošljava na direktorsku funkciju.

- Njegova jedina referenca jest to da je brat HDZ-ova zastupnika - rekao nam je jedan djelatnik HEP-a.

Prije nego što je došao na mjesto direktora u HEP-u, Mlinarić je bio zaposlen u Borovu, kažu Vukovarci upoznati s njegovim životnim putem.

U Ilici je, dodaju, 1979. bila otvorena ekskluzivna poslovnica Borova i on je ubrzo nakon tog otvaranja postao njezin poslovođa.

Pod sobom je imao 20 zaposlenika koji ga svi opisuju kao otmjeno odjevenog šefa.

Šef poslovnice ostao je sve do 1997., kada je poslovnica bankrotirala.

- Prostorije su za 3 milijuna tadašnjih njemačkih maraka prodane, a Nina je u tom poslu (nadimak Nikole Mlinarića, op.a.) imao ključnu ulogu - kaže jedan njegov poznanik.

U Borovu na plaći do 2004.

Mlinarić je ostao raditi u Borovu. Iako tvrdi da je 2001. prešao u jednu privatnu tvrtku čije ime ne želi navesti, doznajemo da je na plaći posrnule tvornice obuće bio sve do 2004. Tada je otišao u HEP, a upućeni tvrde da mu je u zapošljavanju očito pomogao njegov brat.

- Prije dolaska u Zagreb Nina je bio organizator prodaje u Borovu, zatim šef poslovnice, a onda smo jednoga dana doznali da je postao direktor u HEP-u.

Objavite svoje izvore!

Svi smo bili u čudu jer se znalo da ima višu ekonomsku školu, a otišao je u državnu tvrtku za financijskog direktora - kažu njegovi poznanici iz Vukovara.

Kada smo jučer nazvali Nikolu Mlinarića uvjeravao nas je da nije točno da je posao dobio zato što mu je brat zastupnik HDZ-a, a susjed iz Vukovara šef Uprave.

S nama je razgovarao povišenim i osuđujućim tonom. Tvrdi da mediji o HEP-u pišu neistine.

Posebno ga ljuti što mediji ne objavljuju svoje izvore, dok se njih javno proziva.

Spustio slušalicu

- Objavite imena tih svojih djelatnika HEP-a koji vam otkrivaju afere - rekao je Mlinarić.

- Dobio sam posao na temelju stručnosti i rada. Bi li to značilo da ni Mravakova kći ne smije nigdje raditi jer je to što jest?

Mi, po vašem mišljenju, ne bismo trebali imati posla nigdje u Hrvatskoj? Meni su braća i sestra otišli raditi izvan Hrvatske, što bih i ja trebao također raditi van? - nizao je pitanja Mlinarić.

Pitali smo ga kada se zaposlio u HEP-u.

- Neću odgovarati na vaša pitanja. Imate moj mail i napišite mi - poručio je i poklopio telefonsku slušalicu.



Mlinarić: Moj Nikola posao je dobio jer je stručan i pedantan

Moj brat je precizan, pedantan... Ma ne govorim ja vama to zato što mi je on brat, ali kod njega nema greške - ispričao nam je jučer HDZ-ov saborski zastupnik Petar Mlinarić.

Demantirao je navode da je pomogao bratu da se zaposli u HEP-u.

- Dobio je posao zato što je za to kompetentan. Nisam ja bio tada politički, ustvari bio sam u Saboru, ali ja obavljam svoje, a on svoje - govorio je Mlinarić.

- Inače, kada pričamo o vašem bratu, je li vam poznato prezime Bosanac - upitali smo ga.

- Bosanac? Pa to je tata njegove žene - odgovorio je Mlinarić.

Najam za 1340 eura

- Dakle, njegov punac već četiri godine za 1340 eura mjesečno HEP-u iznajmljuje stan od 70 četvornih metara u Crnčićevoj ulici u Zagrebu? - odlučili smo upitati Petra Mlinarić koji za razliku od brata pristaje razgovarati s medijima.

- Nemojte mene ništa pitati o HEP-u i njima - rekao je.

Inače taj stan, doznajemo, HEP koristi za svoga zaposlenika koji je iz Splita. Na ulazu u haustor ne postoji nigdje prezime Bosanac, no na kasliću tog stana na trećem katu piše i prezime - Mlinarić!

On se priženio

O čemu se tu točno radi, jučer nam izgleda ipak nitko nije mogao objasniti. No, očito taj novac od izajmljivanja Nikola Mlinarić koristi za gradnju kuće na Ugljenu od 150 m2.

- Šta moj brat ne smije ništa graditi, pa vjerojatno je nešto i zaradio u 30 godina rada. Ma znate šta je to: to se moj brat priženio. Nije on kriv što je našao tu kuću pa je sada radi do kraja - rekao nam je Petar Mlinarić.

PROLETERI SVIH ZEMALJA, UJEDINITE SE

Izvor: Jutarnji list

Mons. Barišić zatražio uvođenje Dana antikapitalizma


U istoj propovjedi koju je pred gotovo stotinu tisuća vjernika okupljenih u Svetištu Gospe Sinjske završio riječima 'Proslavljena Marijo, oslobodi nas straha od križa u javnim prostorima naše Domovine i društva', nadbiskup splitsko-makarski mons. Marin Barišić istoj toj Domovini i društvu predložio je uvođenje novog praznika: Dana antikapitalizma.

'Majko Božja, oslobodi nas straha od križeva u javnom prostoru'
- Vjerujem da će doći vrijeme kad će se u hrvatskom narodu i društvu slaviti još jedan dan: blagdan sjećanja na uspostavu neradne i slavljeničke nedjelje! Dan izlaska i oslobođenja od zarobljenosti agresivnog kapitala i nepoštenog profita. Bit će to svima razumljiv i dobrodošao blagdan. Vjerujem da ne će izostati ni zastave na našim ulicama i na našim domovima - istaknuo je u svojoj propovjedi mons. Barišić.

U obrazloženju zašto bi to trebao postati praznik nadbiskup je istkanuo da je nedjelja 'blagdan zajedništva, odmora i slavlja lijepa je melodija – himna, koju bismo trebali svi zborno, zajedno i višeglasno pjevati!'.

Za okupljene u najvećem marijanskom svetištu u južnom dijelu Hrvatske poručio je da se do tog dana uzdržavaju od kupovine nedjeljom, ali i preko tjedna 'tamo gdje se Bog ne poštuje, a gdje se čovjek svodi na sredstvo zarade'.

Mons. Barišić se osvrnuo i na prijepora oko novog Zakona o umjetnoj oplodnji.

- Traži se medicinska potpomonguta oplodnja, a zabranjuje rođenje ili dopušta ubijanje već začetima. Ako je vjerovati statistikama od 1983. do 2007. u Hrvatskoj je ubijeno preko 700.000 djece. Čitav jedan grad Zagreb! - upozorio je Barišić na blagdanskom slavlju u mjestu gdje se 1715. godine Majka od Milosti preobrazila u Gospu Sinjsku.

Slavlje počelo je svetom misom zornicom u 4 sata te tradicionalnom misom na Gradu, a središnje slavlje počelo je u 9,30 sati kada su uz zvukove fanfara i plotune mačkula svećenici skinuli s oltara sliku Gospe Sinjske i ponijeli je do glavnih crkvenih vrata u procesiju ulicama Sinja. Na kraju procesije slika Gospe Sinjske postavljena je na privremeni oltar na Trgu dr. Franje Tuđmana.

KRIŽNI NAMET

"Križ je pomogao stvaranje hrvatske države, pomoći će i njezinom očuvanju."

Andrija Hebrang u Novom listu, 13.8.2009.

TKO TEBE IZBORIMA TI NJEGA CIPELOM

"Razmišljala sam o tome hoću li otići u ured Andre Vlahušića, otvoriti vrata i gađati ga cipelom..."

Dubravka Šuica na konferenciji za novinare, 13.8.2009.

ŠTO SE U VRTIĆU RADI

"Još u vrtiću sam znala kako muškarca odvući u krevet"

Nives Celzijus u Jutarnjem listu, 14.8.2009.

SUPER ANDRIJA

Predsjednički kandidat dr. Andrija Hebrang jedan je od rijetkih pripadnika ljudske vrste koji se razumije apsolutno u sve što god ga pitali. Radiolog je kompletno upućen u politiku, ekonomiju i gospodarstvo gotovo svih zemalja, a čak zna i kako izgleda irska kraljica, o čemu nitko na svijetu nema pojma zato jer irska kraljica jednostavno ne postoji. Kada su mu na tu banalnu i prozaičnu činjenicu ukazali, sveznajući Andrija brzo se ispravio i nepostojeću kraljicu zamijenio isto tako imaginarnim irskim kraljem.
Njegova je retorika uglavnom zbunjujuća, pa čovjek slušajući ga zapravo ne zna za što se Hebrang zalaže i kakve stavove zastupa. U predsjedničku kandidaturu ulazi sa sloganom koji implicira europsku Hrvatsku, a nedugo zatim izjavljuje kako mu ulazak te iste Hrvatske u Europsku uniju nije prioritet, iako se njegova stranačka kolegica i nova šefica svojski trudi deblokirati zaustavljene pregovore o pristupanju. Isto tako govori kako je hrvatsko zdravstvo u najmanju ruku savršeno da bi potom zapalio preko grane na liječenje, a nedavno izglasan skandalozni i kontroverzni zakon o umjetnoj oplodnji proglašava najboljim u Europi.
Ukoliko pobijedi na izborima za šefa države, najavljuje retuđmanizaciju Hrvatske, dakle povratak u kvazidemokratsku i autoritativnu noćnu moru za koju su mnogi vjerovali da se više neće ponoviti. U kojoj se mjeri Andrija misli vraćati u ono vrijeme i što će iz bogatoga repertoara gluposti i grešaka počinjenih ranih devedesetih ponuditi, tek će se saznati u kampanji, ali valjda neće zahtijevati da ga se zove poglavnikom ili vrhovnikom i naganjati crvene, žute, zelene te ostale obojane vragove koji se prodaju za Judine škude i prakticiraju ki bi da bi ponašanje.
Među posljednjim Andrijinim biserima je urbi et orbi objava kako Mesić slanjem na provjeru ustavnosti nametnutog kriznog poreza sirotim radnicima i umirovljenicima ruši proračun, a time i Vladu. Ukoliko se pokaže da je porez doista protuustavan proračun neće srušiti Stipe nego Ustavni sud, a Vlada će srušiti sama sebe upravo zato što je krenula u takvu protuustavnu avanturu.
Za kraj ostaje jedna od Andrijinih najboljih ideja, koja je po mnogočemu jedinstvena. On bi, naime, HTV podijelio na lijevu i desnu, pa bi lijeva televizija imala jedan program – koji bi se valjda zvao HTV 1 Lijevi ili HTV1L, dok bi desna televizija imala drugi program, a zvao bi se HTV 2 Desni ili HTV2D. Gdje su oni koji nisu orijentirani ni lijevo ni desno nije precizirao, ali bi vjerojatno i takvi dobili neki treći program koji bi imao naziv HTV3NVNM ili HTV3 Ni Vrit Ni Mimo.
Bez obzira na sve, ne treba Andriju samo tako otpisati, jer će za njega sigurno – kako kaže Vladimir Šeks – glasati desnica i dijaspora, pa ćemo onda poslije izbora na HTV2D u izravnom prijenosu gledati svečanu prisegu i ustoličenje Hebranga za poglavara Hrvatske koji će se emitirati čim završi ekskluzivna dokumentarna emisija o dnevnim aktivnostima, zanimacijama i putovanjima irske kraljice.

PAKRAC VEĆI OD SPLITA

Izvor: tportal.hr

TKO JE "SELJANKA", A TKO "DJEVOJKA SA SELA"

Je li našoj premijerki sunce udarilo u glavu, ili je riječ o prežvakavanju stare spin strategije 'neka je i loše, važno da se o meni piše'? S obzirom na Vladinu reakciju na najnoviji čin tabloidnog rata Jadranke Kosor i Severine, nadamo se da je posrijedi ovo prvo
Podsjetimo, priča je krenula u Dubrovniku, kad je Seve s pozornice bacila rukavicu premijerki poručivši joj da, 'ako ima muda, ukine Zakon o umjetnoj oplodnji'. Premijerki je ova izjava očito pokvarila uživanje s prijateljicama na bračkom Zlatnom ratu, pa je osjetila potrebu reagirati preko svog 'talking heada' Zlatka Mehuna, poručivši da 'nema namjeru komentirati izjave 'djevojke sa sela''.

List Arena slobodno interpretira premijerkinu izjavu i izvlači naslov 'Seve je seljanka', a premijerka se potom još jednom javlja s godišnjeg odmora, demantirajući navedeni naslov i ocjenjujući postupak Arene 'neprimjerenim i neprihvatljivim', kao 'korištenje imena predsjednice Vlade RH za prodaju novina'.

Logično je da premijerka, kao bivša novinarka, na godišnjem odmoru ima najviše vremena za uživanje u kreacijama svojih kolega. No demantiranje naslova u tabloidu i komentiranje priče koju je još jučer komentirala riječima da je nema namjeru komentirati pokazuje opasne znakove nervoze i zbunjenosti.

Činjenica je da Kosor, izuzev dirigiranih tiskovnih konferencija, od prvog trenutka kad je zasjela u Banske dvore izbjegava novinare kad su ozbiljne teme u pitanju (sjetite se samo bježanja u službeni auto od Mislava Bage na dan kad je Sanader podnio ostavku). Umjesto toga opominje nas da Vlada nije došla s ceste, dok ministri u maniri švedskih akcijskih junaka demonstriraju razvijenu muskulaturu na duplericama tiražnih dnevnih listova.

Upravo dogovoreni fotosessioni nabildanih ministara su najbolji dokaz dvostrukih standarda – Vlada, koju vrijeđa benigni natpis na majici snimatelja, već pet dana nema potrebe reagirati na tportalov upit o erotskom gimnasticiranju svojih članova, koje vrijeđa svakog s imalo zdravog razuma. Umjesto toga, ona se bavi Severinom, koja je, baš kao i snimatelj Cvirn, ni kriva ni dužna postala nacionalna heroina, obznanivši ono što većina ljudi u Hrvatskoj uistinu misli.

No Kosor je zaboravila još jednu stvar – svisoka gledajući 'djevojku sa sela' uvrijedila je i svoje biračko tijelo, većim dijelom sastavljeno upravo od ruralnog stanovništva koje bi je moglo dočekati s traktorima na Markovu trgu kad se vrati s godišnjeg. Stoga premijerki u najboljoj namjeri preporučujemo Turgenjevljevih 'Mjesec dana na selu' – edukativno je, nije loše za plažu, a i ne živcira kao tabloidi.

DOMINO EFEKT

"Ustavna tužba je proziran pokušaj rušenja proračuna, a time i Vlade."

Andrija Hebrang u Večernjem listu, 10.8.2009., povodom zahtjeva Stjepana Mesića za preispitivanje ustavnosti kriznog poreza

GUBITE MI SE S OČIJU

Izvor: H-ALTER, 1.8.2009.

Otvoreno pismo Vuka Perišića hrvatskoj premijerki: Ne znam što je odvratnije: da ne znate da javni službenik ima biti pristojan i ponizan ili ste drski iako znate da vam je poniznost prema građanina temeljna dužnost


Nimalo poštovana gospođo Kosor,

do mene je - sasvim slučajno - doprla vijest da ste nedavno postali predsjednik ovdašnje vlade. Toj vijesti nisam dakako pridao nikakvu pozornost jer se ne bavim dosadnim i povijesno beznačajnim smjenama Kurte i Murte u ovom dijelu Europe. Ipak, sasvim slučajno i vrlo nezainteresirano pogledao sam tekst Jagode Morić, objavljen dana 25. srpnja 2009. na petoj stranici riječkog Novog lista, u kojem se komentira prijedlog zakona kojim bi građani Republike Hrvatske bili izloženi nekakvim novim dažbinama, dakle onome što kriminalci, začudno pošteno, nazivaju reketom, iznudom i otimačinom, a ministarstva financija nametima i porezima. To rasplamsavanje fiskalnog terora u Hrvatskoj naišlo je na neargumentiranu, bojažljivu i nedorečenu kritiku koju ste komentirali slijedećim riječima:

"Bili smo izloženi neviđenom linču, u najmanju ruku neprimjerenom govoru. Zapravo je to bio opasan govor mržnje i Vlada to neće tolerirati, kazala je Kosor, osvrćući se na kritike Vladinih prijedloga posljednjih pet dana."

Tako stoji u riječkom Novom listu. Ne tiče me se jesu li te riječi istrgnute iz konteksta jer ne postoji kontekst koji bi takve riječi mogao opravdati i ne postoji demokratska zemlja u kojoj nakon takvih riječi ne biste dali ostavku i pri tom se ponizno ispričali svim građanima države u kojoj nesretnim stjecajem okolnosti obavljate posao javnog službenika.

Vi ste nedopustivo drski. Iako ste javni službenik. Ne znam što je odvratnije: da ne znate da javni službenik ima biti pristojan i ponizan ili ste drski iako znate da vam je poniznost prema građanina temeljna dužnost.

Vi ne znate - ili znate a usuđujete se ponašati drugačije - da je obnašanje vlasti sramotan posao koji netko mora obavljati samo zato što je zbog ljudske prirode država nužno zlo?

Vi ne znate - ili znate a usuđujete se ponašati drugačije - da upravo zato što je država nužno zlo postoji demokratska javnost koja će to zlo obuzdavati, kontrolirati i podsjećati ga da nije ništa drugo nego javna služba, ni bolja ni gora od vodovoda ili tramvaja?

Vi ne znate - ili znate a usuđujete se ponašati drugačije - da ne postoji neprimjereni govor kada građanin kritizira zamisli vlasti čak ako te zamisli i nisu slaboumne?

Vi ne znate - ili znate a usuđujete se ponašati drugačije - da je povećanje fiskalnih tereta pogubno za svaku ekonomiju ne samo u recesiji nego i u konjunkturi?

Vi ne znate - ili znate a usuđujete se ponašati drugačije - da je država čiji ste javni službenik sa svojih 56.542 četvornih kilometara i nepunih četiri i pol milijuna stanovnika jednostavno premala da snosi troškove svojih ministarstava, tajnih službi, veleposlanstava i svojih - ne znam koliko, ali svakako previše - županija, gradova, općina i javnih poduzeća?

Vi ne znate - ili znate a usuđujete se ponašati drugačije - da je proračunska potrošnja te države glupavo megalomanska i da bi bila prevelik i neukusan teret čak i za veću ili bogatiju ekonomiju?

Vi ne znate - ili znate a usuđujete se ponašati drugačije - da su fiskalni apetiti vaše vlade bezočno ljevičarski iako se tvorevina koja se naziva političkom strankom, a kojoj ste na čelu, nerijetko hvali kako pripada desnom centru?

Vi se očito usuđujete ne znati da ste samo prvi sluga među slugama jer kreature kao što su premijeri, ministri i uopće javni službenici poput policajaca, šalterskih radnika i veleposlanika nisu ništa drugo nego sluge, koji postoje samo zato da bi građanima diskretno osigurali preduvjete za miran i udoban život i da su pri tom dužni hodati na prstima, gledati u pod i stidjeti se što obavljaju nešto tako sramotno kao što je biti ministar ili prvi među ministrima i da im je temeljna i sveta dužnost da umuknu pred javnom kritikom i da ni u najmahnitijem snu ne pomisle kako javnu kritiku neće tolerirati.

Ne samo kada pripremaju fiskalnu otimačinu nego zbog svake svoje zamisli. Zbog samog svojeg postojanja. Jer tu su da bi skromno drhtali pred građanskom javnom kritikom.

Kažete da ste izloženi govoru mržnje? Ne znam. Ja vas samo prezirem. Zato što javnu kritiku vlasti nazivate govorom mržnje. Prezirem vas jer ste samozadovoljni što ste se dosjetili plitke zamjene teza o govoru mržnje. Zato što nemate pojma da je prezir prema svakom pravom govoru mržnje jedina nada smislenog opstanka Hrvatske.

Vi ne znate da ste šef sale. Jer ne znate da je država restoran. Jer ne znate da su građani gosti. Najbolji konobar je neprimjetan konobar. Vaš posao je da budete na usluzi. Vaš posao nije da ne tolerirate javnu kritiku nego da je potičete. Vaš posao je da tiho i diskretno pazite da su građani zadovoljni. Vi niste tu da biste drsko razmišljali o našim dužnostima. Građanin ima prava. Vlast ima dužnosti.

Šefovima sala uvijek se može oprostiti. To je težak i častan posao. Predsjednicima vlade nikad. Zato što imaju moć, a moć je - osim što je nečasna - afrodizijak bijednika. Iz te se bijede predsjednici vlada mogu spasiti ničim nego samozatajnim podnošenjem svake kritike. Pa i one drske, bezobrazne i uvredljive. Vlast nije privilegij. Vlast je poniženje. Vjerojatno potreban, ali žalostan posao i zato demokratska vlast redovito podsjeća građane kako je tu samo zato da bi bila na usluzi, a ne za Boga miloga, nimalo poštovana gospođo javni službenik, zato da ne tolerira kritike očajničkih poteza jedne bankrotirane države.
Vi o tome očito ne znate ništa.
Kako se usuđujete?
Kako vas nije stid?

Kako vas nije stid što ste postali javni službenik samo zato što se u Hrvatskoj već devetnaest godina javnim poslovima ne bavi nitko tko ima imalo dostojanstva i moralnog i intelektualnog integriteta? Čast izuzecima. Upravo njima i prijetite.

Dok još uvijek traje stjecaj nesretnih okolnosti zbog kojih ste predsjednik Vlade Republike Hrvatske, umjesto da ste tajnik mjesnog ureda u okolici Pakraca ili Lipika, pokušajte čitati Montesquieua i Tocquevillea. Ili barem Nauku o upravi Eugena Pusića. Slutim da niste pročitali ni Ustav. Idite na večernji tečaj gdje će vam bilo tko pokušati objasniti što je fiskalna politika desnog centra i kakav ste skandal napravili s prijetnjom da nećete tolerirati javnu kritiku idiotske porezne politike vaše vlade. I gubite mi se s očiju!

MAMA ZNA NAJBOLJE

"Moja kćerka će biti peta Dikanova žena, zato što svaka majka svojoj kćeri želi najbolje u životu, da se skrasi uz izuzetnu, posebnu osobu, tako da ću ja svoju kćerku rado prepustiti u ruke gospodinu Radeljaku..."

Dolores Lambaša, trenutno u vezi s Dikanom Radeljakom, u Jutarnjem listu, 8.8.2009.

LADY IN RED

Prošlo je prvih trideset dana kako je Jadranka postala šefica hrvatske vlade, pa je red zabilježiti što je za to vrijeme učinila.
Prvo je oprala suđe, zatim napravila krumpir salatu, zaposlila nekoliko desetaka ljudi u pretrpanoj administraciji, podigla PDV za jedan posto, provela u djelo zamisao o nametanju kriznog poreza svima koji se mogu pohvaliti fantastičnom mjesečnom zaradom većom od tri tisuće kuna i na kraju otišla u Trakošćan deblokirati slovensku kočnicu hrvatskog pristupa Europskoj uniji. U povijesnom dvorcu ukazala se u upečatljivoj crvenoj haljini, valjda kako je Pahor ne bi promašio ili možda zamijenio s Jandrokovićem, te u totalnoj konspiraciji dogovorila navodnu deblokadu od strane Slovenije već krajem godine. Jadranka očito ima nešto što Ivo nikako nije imao kad je tako na brzinu smotala zadrtog Boruta. Možda je Sanader modno potpuno neosviješten i njegov stil nije impresionirao Slovence, jer da je on obukao ovako crvenu haljinu, Hrvatska bi valjda već odavno punopravno sjedila u krugu europskih članica.
Jedino što se ne zna je cijena slovenskog popuštanja jer premijerka i premijer ne samo da su proglasili silenzio stampa nego su odlučili provesti silenzio tutti. Nitko nema pojma da li će lignje, skuše i rakovi plivati u Piranskom zaljevu ili Savudrijskoj vali te čije će državljanstvo ribe imati nakon pregovora. Iako je razgovor Jadranke i Boruta nepoznat, na njegovom su kraju oboje bili „vidno raspoloženi“, pa možemo samo nagađati kakve će tajne Trakošćan čuvati još barem neko vrijeme. Može biti da Pahor uopće nije pao na haljinu nego mu je Jadranka ispričala nekoliko Mesićevih viceva, ali to je malo vjerojatno, jer ni uz najbolju volju ne mogu zamisliti strogu premijerku kako iz rukava sipa šale i pošalice nasmijavajući sve oko sebe.
S obzirom da se pregovori hrvatske i slovenske strane nastavljaju, s nestrpljenjem očekujemo sljedeću odjevnu bravuru premijerke koja bi Slovenca trebala potpuno dotući. Možda nabaci onu majicu na koju se nedavno toliko naljutila, pa na kraju ispadne kako odijelo ipak čini čovjeka kada ga već ne čine njegova djela.

RONI I KAMIONI

Nakon gotovo pet godina raspetljala se afera s nabavom namjenskih vojnih kamiona za potrebe Ministarstva obrane koje su izravnom pogodbom kupili glavni i odgovorni u to vrijeme Ivo Bačić i Berislav Rončević. Kamiončići su plaćeni nešto više od 34 milijuna kuna, naravno proračunske love, a sada je zaključeno kako je spomenuti dvojac tom nabavkom oštetio državu za cijelih deset milijuna. Sve do jučer HDZ-ov jastreb Andrija Hebrang tvrdio je kako nema ništa sporno u toj nabavci i stavljao ruku u vatru za Ronija, a sada s opeklinama najvišeg stupnja priča o isprici hrvatskoj javnosti ukoliko se dokaže da je bivši ministar kriv.
U međuvremenu je Bačić iz MORH-a prešao u MUP i tamo, valjda za nagradu zbog dobro obavljenog posla, bio državni tajnik sve dok ga nedavno nisu šutnuli s te funkcije, a Roni je nakon odlaska s mjesta ministra postao uvaženi saborski zastupnik odakle još nije degažiran. Cijelo vrijeme tvrdeći kako je sve napravljeno po zakonu i da se tu radi zapravo o napadu na jednog ministra HDZ-ove vlade, difamirao je Mesićeve napore u stajanju na kraj nerazumnom trošenju novca poreskih obveznika, što nas je u konačnici i dovelo tu gdje danas jesmo - pred bankrot.
Nakon podizanja kaznene prijave protiv bivšeg ministra i njegovog tadašnjeg pomoćnika, Roni je ekspresno dao do znanja kako je sve to montirani politički proces. Nejasno je samo koja to politika vodi hajku na njega i tko je toliko moćan faktor da navodno nevinog čovjeka dovede praktički pred zatvorska vrata. U tom se slučaju postavlja i ključno pitanje o računu na kojemu je tih deset milijuna završilo i tko je njegov vlasnik. Rončević ih zasigurno nije zadržao za sebe, ali netko pametniji i moćniji od njega jest, pa ako se završi samo na trpanju sirotog i nevinog Ronija u prugastu uniformu, a k njemu ne pridruže i cimera koji je dobio milijune, opet nismo ništa riješili. Usput, odmah bi trebalo provjeriti da li kazneno prijavljeni Roni možda nema državljanstvo susjedne nam Bosne i Hercegovine, pa da mu odvjetnik koji istovremeno zastupa i prebjeglog Glavaša ne bi sugerirao nastavak lagodnog života izvan granica države kojoj je nabavkom kamiona navodno hapio deset milijuna.
Zbog ovakve zlouporabe položaja moguće je otići na zatvorsku koštu do deset ili, u blažem obliku, do pet godina. Pitanje je hoće li Hrvatska dočekati to čudo da jedan političar završi s one strane brave pa bio to, figurativno rečeno, kamionima pregaženi Roni ili bilo koji drugi krojač sudbine hrvatskog naroda s mogućnošću pristupa sve tanjem i siromašnijem državnom proračunu, ili će se opet naći neka zakonska rupa pa će sve ostati samo na prijavi koja će s vremenom biti odbačena kao neutemeljena.

REBALANS FRANJE TAHIJA

Namet, harač, pljačka, hadezarina ili kako god se zvalo to što uvode Kosor i ekipa, konačno će valjda i najveće pobornike vladajuće političke stranke uvjeriti s kime zapravo imaju posla. Povećanje PDV-a, koji je ionako najveći u Europi, te oduzimanje od plaće dva ili četiri posto svima koji imaju tu nesreću pa zarađuju više od tri tisuće mjesečno, udar je na egzistenciju građana kojega se ne bi postidio ni stubički šef Franjo Tahi. Jadrankine kućne čarolije konačno su ugledale svjetlo dana u najgoroj mogućoj varijanti, sramno i s vrhunskim cinizmom dajući do znanja svima kako ih je politička vrhuška zapravo uzela za jamce svojoj rastrošnosti i beskrajnom zaduživanju kod koga god se to moglo. Odvratno je hvaliti se kako će milijun i pol građana ostati pošteđeno ove sofisticirane otimačine, kao da je uspjeh imati u državi ljude koji žive sa manje od tri tisuće kuna. Ministar financija Šuker, glavom tijelom i djelima rezani Superhik, u svojoj se besramnosti ruga svima onima koji se usude konstatirati kako je upravo politika u kojoj je on jedna od glavnih faca Hrvatsku dovela do kolapsa iz kojega nas više ne može izvući ni omraženi, kako kaže jedan zastupnik iz redova vladajućih, me me ef.
Predsjednički kandidat Andrija Hebrang razbacuje se brojkama i usporedbama sa gomilom drugih zemalja kao da je prosječnog penzića i zaposlenika koji jedva spajaju kraj s krajem te jesu ili nisu u škvadri kojoj će se uzeti lova, briga što se događa u Singapuru, Maleziji ili Bangladešu. Umirovljeniku koji se neće naći u kategoriji oporezovanih jer ima malu penziju, daje se do znanja kako čak i jedna Njemačka ima strašne probleme, ali ne kažu kako mu i ta mizerna mirovina neće porasti ni lipe, ali će zato troškovi života biti veći zbog povećanja PDV-a, bez obzira što nadobudna premijerka svaki dan obilazi gospodarstvenike iz raznih branši i doslovno žica od njih da ne podižu cijene. Oni to spremno pred kamerama i u njenom društvu obećavaju, ali zakone tržišta ne diktira Franjo Tahi prerušen u Jadranku Kosor, nego sasvim nešto drugo i daleko izvan ingerencije dotične persone. Svoju široku socijalnu osjetljivost, kojom se toliko hvale, dokazali su i smanjenjem naknada za nezaposlene, dok su jedino rodiljne naknade ostale netaknute, pa će možda biti najbolje da svi ostanu trudni te tako pošteđeni ovog besramnog lopovluka.

Svjetska recesija odličan je alibi za neznanje i nesposobnost, sve promašaje, mito i korupciju koja je u Hrvatskoj više rasprostranjena nego ambrozija, pa je pravo čudo kako je zemlja samo na rubu provalije, a ne na njenom dnu. Stoga bi najgora solucija bilo raspisivanje izvanrednih izbora, jer bi time kreatori ovoga kolapsa elegantno izbjegli vađenje iz blata u koje su upravo oni zemlju i uvaljali.
Tko zna što će biti kada građani uskoro zaista počnu osjećati posljedice ovog rebalansa, ali vidimo da Franju Tahija već imamo, pa nam još samo fali Matija Gubec.

MY MOON

Saborska rasprava o već trećem rebalansu hrvatskog proračuna ove godine bila je neiscrpni izvor gluposti, uvreda i predbacivanja tko je kriv za sadašnje stanje u državi. Oporbeni su optuživali vladajuće, ali ni oni nisu ostajali dužni, pa se tako vraćalo na Račana i Tuđmana, a najdalje je otišao legendarni Baja Jurjević, poručivši stranci na vlasti kako će uskoro krivca tražiti i među pojedincima koji su egzistirali još tamo u devetnaestom stoljeću.
Ipak, šlag na tortu rasprave o rebalansu stavila je izvjesna Božica Šolić, ili tako nešto slično, počastivši kolegu oporbenjaka tako što mu je lijepo pred svima poručila da je jedan obični majmun. Nakon gospođine izjave nastala je sveopća graja gdje su oporbeni tražili opomenu, a vladajući se smijali kao da je Božica izbacila foru godine, sve dok neki biser u pozadini nije objasnio kako spomenuta zastupnica zapravo nije frajeru rekla da je nešto od čega je možda i ona nastala, već da je on njezin mjesec!? Predsjedavajući barba Luka, zbunjen i zaprepašten, a nadasve gluh, nije imao pojma o čemu se radi jer očito ne barata niti hrvatskim, a kamoli engleskim jezikom. Dokaz tome je dao idućeg dana kada je, osvrćući se na Kajinove ljubomorne ispade što odbjegli bivši premijer plovi na jahti, rekao neka ga više ostavi na miru i postavio pitanje što su se Sanadera "svi dovezali". Ovu jezičnu bravuru teško je prevesti na hrvatski uz najbolju volju i poznavanje različitih dijalekata iz cijele Hrvatske, ali i šire. Što je Bebić time mislio reći ostati će vjerojatno tajna koju samo on zna, ali zato je već spomenuti Kajin, plačući na francuskom, vrlo razumljivo dao do znanja što misli o odluci da uvaženi zastupnici od sada sami moraju plaćati cugu i novine. Siromašni je Istrijan tu strahotu nazvao događajem par exellence, jer je nedopustivo da on kao zastupnik ujutro više neće moći pročitati novine, kao da na snagu danom objave stupa zabrana o prelistavanju i memoriranju tiska u Hrvatskom saboru. Po Kajinu je ispalo da će se svima koji uđu u zgradu dotične institucije odmah na vratima pod prijetnjom sile oduzimati svu štampu koju nose pod rukom. Uostalom, što očekivati od čovjeka koji je beskrupulozno oduzimanje od plaće svim bogatašima što prihoduju više od tri tisuće mjesečno pretvorio u alkoholne pare i tužno, u stilu glavne seoske narikače, vapio do neba kako se u ovoj zemlji čovjek više ne može niti napiti. Kao da je nemogućnost padanja u delirijum tremens i manjak promila jedino što muči sve one koji će ostati bez nekoliko stotina kuna već idući mjesec.
S obzirom da je ovo tek treća izmjena proračuna ove godine, tko zna što će nam političari pripremiti za dva ili tri mjeseca u četvrtom rebalansu, ali sigurno je da se već godinama jedino hrvatski građanin na kraju svega osjeća kao My Moon.